Jednom kada je čovjek ovladao svojom dušom, kada je upoznao vlastitu duševnu multidimenzionalnost, tada mu postaje moguće komunicirati na potpun i cjelovit način s tjelesnim organima i tijelom u cjelini. Osoba na ovom stupnju razvoja je prepoznala tijelo kao vlastito vozilo, pa samom tom spoznajom se otvara i komunikacijski kanal. Jer, sve dok je osoba identificirana s tijelom komunikaciju s tijelom smatra nemogućom.

Komunicirati se može i na staničnom nivou. Efikasnost utjecaja na tijelo ovisi o čistoći namjere. Što je stupanj čistoće veći, to poruke jasnije i direktnije dospijevaju do tijela. Srž ljudskog tijela čini DNK u kojoj stoje svi zapisi o ljudskom tijelu. DNK nije samo to, već je DNK također antena koja prima informacije iz okoline. Tijelo reagira na vanjske i unutarnje signale, te se ponaša u skladu s programima koje primi. Primjerice izlaskom na Sunce u tijelu se pokreću razni procesi zato jer tijelo prima sunčevu energiju. Sve je to komunikacija. Na isti način DNA prima informacije iznutra. 

Deidentifikacijom čovjek počinje razumijevati da ima mogućnost utjecati na tijelo. Tako postaje moguće reprogramirati gene, reaktivirati 12-orostruku DNK, integrirati arhetip organa, zvučnim frekvencijama vračata tijelo u izvorno stanje, itd.

Sve ovo je važno, jer tijelo je vozilo koje osoba koristi za vlastitu samorealizaciju. Ako tijelo ne funkcionira ispravno, to je samo znak da nešto ne štima sa vozačem ili sa vanjskim okolnostima u koje je vozač postavio tijelo. Može se reći da je tijelo komunikacijsko sredstvo koje pojedincu prenosi informaciju o unutarnjim i vanjskim okolnostima koje je nužno transformirati kako bi se tijelo vratilo u izvorno stanje. 

Teme koje se obrađuju na ovom stupnju podebljane su u uvodnom tekstu.