Kreator
Ja sam taj koji kreira, osjeća i misli. Ja sam kreator originalnog nacrta. Predstavljam se u beskonačno različitih formi. Prepoznajem se kroz kreaciju, jer sam sebe ne mogu vidjeti, jednako kao što oko ne može vidjeti samo sebe. Kreacija jest posljedica vlastitog rada. Moja okolina je moja kreacija, grupa različitih formi, karaktera, svrhe i tipa svijesti. Priroda je moje igralište, učionica i radionica kroz koju prolazim u različitim formama, a ljudsko tijelo je samo jedna od beskonačno formi.
Potrebno je razlikovati aktivnost kreiranja, kreaciju i kreativnost. Ja nisam svjestan što ću kreirati, već postajem svjestan vlastite kreacije kada je već kreirana. Kada bi znao unaprijed što ću kreirati, već bi bilo kreirano, te se ne bi smatralo kreacijom. Iskustvom prepoznajem kreaciju kao posljedicu vlastitog rada. Kreiranje je aktivnost, kreacija je posljedica, a kreativnost dolazi iz odnosa s kreacijom ovisno o stupnju osobne slobode.
Za razumijevanje svijeta kreacije koristim snagu mišljenja i osjećanja. Osjećajima se promatraju svjetovi kreacije u prostorno-vremenskoj dimenziji u formi objekta (fizički svijet), te u formi slike i koncepta (astralni svijet). Bez osjećaja ne bi mogao percipirati kreaciju. Za razumijevanje same srži kreacije potrebno je direktno iskustvo istine.
Misao je posljedica mišljenja. Misli su važne jer se koriste za komunikaciju i objašnjenje događaja. Misli se odnose na specifična iskustva. Jedna misao postoji kao riječ (zvuk), a riječ je naziv pripisan određenom iskustvu. Značenje je skup različitih iskustava u jednu smislenu rečenicu.
Čovjek
Čovjek predstavlja iskustva skupljena kroz ljudsko tijelo. Sve slike, siječanja, koncepti, misli koja predstavljaju iskustva stečena ljudskim tijelom me čine čovjekom. Čovjek je simbol za ljudsku dušu, za ljudska iskustva. Duša je nositelj impresija koje nosim iz života u život.
Postoji razlika između duhovnog, ljudskog i tjelesnog iskustva. Tjelesno iskustvo se odnosi na objektivnu realnost, kako objekt izgleda. Svaki objekt ima određenu svrhu. Ljudska iskustva su osobna. Svako iskustvo ima osobno značenje za mene u odnosu s objektom. Duhovno iskustvo nije osobno, ono je univerzalno. Jednako je za sve. Kod duhovnog iskustva subjekt i objekt postaju jedno.
Kada promatram objekte mogu reći Ja Tijelo, ali kada promatram vlastiti odnos s objektom tada mogu reći Ja Čovjek. U duhovnom iskustvu nema čovjeka niti tijela, samo Ja. Ja sam beskonačan s životnim impresijama koje nosim u duši. Ja nisam niti čovjek niti tijelo.
Što je ljudsko tijelo?
Ljudsko tijelo je centar u vremenu i prostoru u kojem se dvije životne forme susreću, jedna vidljiva, a druga nevidljiva. Tijelo je točka susreta svijesti i nesvijesti, volje i ne volje, ljubavi i ne ljubavi. Ja sam nevidljiv, a tijelo je vidljivo. Ja sam svjestan, a tijelo je nesvjesno u fizičkoj realnosti. Odnos Ja – Tijelo je izgrađeno na temelju vlastitih iskustava kao čovjeka. Utjecaj je obostran. Nema superiornosti. Ja prepoznajem sebe kroz tijelo.
Ljudsko tijelo je svemir u kojem živi puno različitih živih bića. Ja sam taj koji okuplja u jednu cjelinu, jednako kao što magnet okuplja metal na jednom mjestu. Svaki organ je živo biće koje s drugim organima formira ljudsko tijelo kao cjelinu.
Tijelo je prozor u određenu dimenziju postojanja. Za sudjelovanje u manifestiranom svijetu Ja trebam vozilo, trebam tijelo kao organ percepcije. Poput korištenja dalekozora. Kada promatram udaljene objekte s dalekozorom Ja ne mislim da vidim dalekozorom, već mislim da je dalekozor pomoćno sredstvo pomoću kojeg promatram.
Razvoj tijela i tjelesnih osjetila
Oblik tijela je posljedica mnogih utjecaja. Postoje vanjski utjecaji poput procesa reprodukcije, hrane, odnosa, fizičkih zakona itd. S druge strane nalazi se vlastiti utjecaj, moje potrebe i iskustva, moja duša. Ja živim u tijelu kao vlastitoj kreaciji, pa sam prema tome limitiran tijelom u fizičkoj realnosti. Ja sam tu da prepoznam vlastitu kreaciju vlastitim utjecajem na nju. Moja djela su moj utjecaj. Tijelo je alat za istraživanje. Utjecanjem prepoznajem kako moje tijelo raste, što mu je potrebno za rast, koje su karakteristike tijela, itd. Ljudsko tijelo mi signalizira kada ne postupam ispravno, te mi signalizira o vanjskim utjecajima.
Tijelo ima svoje faze razvoja. Kako se tijelo razvija tako Ja postajem svjestan vlastitog ukupnog potencijala. Postoji originalni tjelesni nacrt. Kada se originalni nacrt tijela manifestira Ja tada mogu postati svjestan vlastitog vječnog i univerzalnog tijela. Zbog navedenog je vrlo važno ne remetiti buđenje originalnog nacrta. Postoji posebna hrana za razvoj tijela, kao i za moj osobni razvoj. Ako je tijelo kontinuirano prepunjeno lažnom hranom ili umjetnim proizvodima upitno je hoće li se originalni nacrt odmotati do kraja. Ako ne živim u uvjetima s bezuvjetnom ljubavi upitno je hoću li biti sposoban prepoznati vlastiti ukupni potencijal. Multidimenzionalnost hrane uključuje hranu za tijelo i moju osobnu hranu.
Ljudsko tijelo ima pet osjetila preko kojih postajem svjestan vlastitih percepcijskih centara. Kada su tjelesna osjetila u potpunosti razvijena sposoban sam osjetiti realnost oko sebe. Moje tijelo je dalekozor u realnost, a Ja sam taj koji promatra. Za jasan vid tjelesna osjetila i vlastiti organi percepcije trebaju biti čisti. Osobni percepcijski organi mogu biti zamagljeni traumatskim iskustvima, pa da bi vidio jasno trebam čisti tijelo i dušu.
Postoji prirodni redoslijed razvoja tjelesnih osjetila. Sve počinje mineralnim tijelom koje prezentira temeljni osjećaj dodira. Ja se ne mogu kretati u vanjskom svijetu pomoću mineralnog tijela, već me okolina dodiruje. Ja ne znam o čemu se radi, ali mogu osjetiti da se nešto nalazi oko mene. To je poticaj za razvoj tijela biljke.
Mineralno tijelo je unutarnje pokretljivo, dok je tijelo biljke i vanjski pokretljivo. Ja sam si kreirao tijelo biljke, jer sam zainteresiran za vanjski svijet koji me je probudio. Osnovni osjet dodira je sada transformiran u bazični osjet gledanja i osjet okusa. Ja transformiram anorgansko tijelo minerala u organsko tijelo biljke. Koristim korijenje kao organ okusa i grane kao organ gledanja. Sada sam sposoban dobiti impresiju što se nalazi oko mene, ali i dalje nemam cijelu sliku. Da bi dobio cijelu sliku trebaju mi razvijenija osjetila.
Tijelo životinje je više razvijenije. Osjet dodira, pogleda i okusa su sada više razvijeniji, pa tako životinja ima aktivni dodir, ima oči za gledanje i usta kao organ okusa. Pored navedena tri osjeta, životinjsko tijelo ima dodatna dva osjeta, njuh i sluh. Njuh je dodatak na osjet okusa, a sluh je dodatak na osjet vida. Sada imam mogućnost dodira, okusa, vida, sluha i njuha.
Ljudsko tijelo je slijedeći razvojni stupanj tijela. Sva prethodna tijela su korištena za istraživanje okoline. S ljudskim tijelom sam sposoban prepoznati sebe i svoje vječno tijelo koje mi je nevidljivo. Ja sam sebe ne mogu vidjeti, kao što oko ne može vidjeti sebe. Ja se jedino mogu doživjeti, a za to mi je potrebno savršeno tijelo.
Odnos Ja – Čovjek – Tijelo
Zdrav odnos s tijelom je krucijalan za putovanje kroz okolinu. Fizičko tijelo je poput prozora u vanjski svijet kojeg koristim kako bi iskusio određeni set frekvencija. Određeni okvir je potreban, jer nije moguće doživjeti sve odjedanput. Ja nisam limitiran tijelom, već je tijelo okvir percepcije unutar prostorno-vremenske dimenzije. Ja nisam definiran tijelom. Ja mogu promijeniti vlastitu percepciju.
Ja nastanjujem tijelo. Ja sudjelujem u svijetu kreacije kroz tijelo. Ljudsko tijelo ima karakter, ali djeluje nesvjesno. Ja mogu vidjeti tijelo, ali tijelo ne može vidjeti sebe. Ljudsko tijelo nema budnu svijest, jer jedino ga na takav način mogu koristiti kao vozilo.
Fizičko tijelo je moj životni partner. To je najbliža okolina koju imam. Odnos mene i tijela je intimniji od bilo kojeg drugog odnosa unutar manifestiranog svijeta. Odnos Ja – tijelo nije fiksan, već se razvija kao i svi drugi oblici odnosa. Ja nisam ovdje da bi odlučivao o modelu ponašanja tijela, već da učim o tijelu vlastitim utjecanjem na tijelo. Nitko nije vlasnik, već se radi o simbiotskom odnosu. Za mene je krucijalno naučiti surađivati s tijelom. Moja aktivnost bi trebala biti usklađena s potencijalima fizičkog tijela, jer tijelo jest moja kreacija. Imam odgovornost brinuti se o tijelu. Zdravo tijelo komunicira sa mnom na zdrav način. Čistoća percepcije ovisi o stupnju zagađenosti tijela i duše.
Zagađenost tijela se odnosi na eksterne utjecaje poput hrane, fizičkih zakona, klime, itd. Duševna zagađenost se odnosi na vlastita iskustva i njihovo značenje za mene. Svako traumatsko iskustvo zamagljuje percepciju. Obje zagađenosti su moja odgovornost. Razlika je u tome što sam ja taj koji čisti dušu, dok za tijelo trebam stvoriti okolnosti u kojima će se tijelo samo očistiti. Ja čistim svoju dušu rastvaranjem traumatskog iskustva, dok tijelu treba pomoći da se samo očisti, a najpouzdanija metoda je suho gladovanje.
Tijelo reagira nesvjesno i automatski jer nema budnu svijest. Za razumijevanje komunikacije tijela treba osjećati tjelesne vibracije i obraćati pozornost na tjelesne reakcije. Govor tijela je uvijek iskren i nedvosmislen. Ja samo trebam razumjeti i prihvatiti poruku.
Fundamentalna svrha odnosa je učenje o sebi, tijelu i drugim oblicima kreacije. Bez komunikacije ne bi bilo budne svijesti. Prema tome, okolina u kojoj živim je tu da me nešto nauči, te da istovremeno uči od mene. Komunikacija s tijelom je nužna, jer tijelo je moja najbliža okolina. Tijelo je moj partner, i ako ne komuniciram s tijelom, teško se može zamisliti naše zdravo zajedničko postojanje. Ako nisam u stanju razumjeti tijelo, što se može očekivati od mog ponašanja prema okolini.
Ja direktno osjećam tijelo i posljedice vlastitog utjecaja. Postoji mogućnost da netko ne razumije tjelesnu komunikaciju, jer je navikao na mentalan oblik komunikacije. Mentalan kontakt je uspješan kada sudionici dijele slično iskustvo. Uključuje riječi, a tijelo nema mogućnost govora. Stvarna konverzacija se prenosi osjećajima. Mišljenjem dodjeljujem imena onome što sam osjetio kako bi mogao razlikovati vlastita iskustva.
Komunikacija između mene i tijela uključuje mišljenje, osjećanje i utjecanje. Ja donosim zaključke i odluke na temelju vlastitih iskustava. Tijelo reagira. Aktivnost mišljenja je u korelaciji sa tjelesnim živčanim sustavom. Osjećaj se otkriva u tjelesnom ritmu poput disanja, cirkulacije krvi, i to direktno, ne indirektno preko živčanog sustava. Namjera se manifestira kroz izmjenu tvari koja se uvijek izražava kao proces sagorijevanja. Podrazumijeva određenu aktivnost. Kada imamo ove fundamentalne uvide tada možemo kvalitetnije razumjeti tjelesne reakcije.
Zaključak
S udisajem skupljam energiju. S izdisajem utječem na vanjski svijet. Ja dišem jer tijelo vrši utjecaj na mene. Kada izdišem prepoznajem posljedice vlastitog izdisaja. To je proces kreativnosti i utjecanja: svjesnost, akumulacija, komunikacija, posljedica. Dijete prvo postaje svjesno potrebe za disanjem, zatim udiše (skuplja energiju), izdiše i na kraju promatra posljedice. Disanje je tehnika transformacije, i takvo znanje proizlazi iz odnosa s tijelom.
Damir Butković
No comment yet, add your voice below!