Suho gladovanje je svjesno odricanje unošenja bilo kojeg oblika hrane i tekućine u tijelo s težnjom dostizanja izvorne tjelesne i duševne čistoće preusmjeravanjem djelovanja temeljnih prirodnih principa. Pojam suhog gladovanja nema apsolutno nikakve veze s izgladnjivanjem tijela. Gladovanja mogu biti razna, međutim u kontekstu fizičkog tijela postoji samo jedan oblik gladovanja i to je suho gladovanje, a svi ostali oblici „fizičkog gladovanja“ podrazumijevaju neki oblik unosa hrane ili tekućine u tijelo kao npr. gladovanje na vodi, gladovanje na voćnim sokovima itd. Svi ti dodatni oblici „fizičkog gladovanja“ su tu kako bi proveli određeni tip grubog čišćenje tijela i pripremili ga za dubinsko čišćenje ukoliko čovjek za tim ima potrebu. Tijekom suhog gladovanja tijelo se nalazi u puno težim okolnostima u kojima se aktiviraju svi zaštitni mehanizmi koje tijelo ima na raspolaganju, a koji su uspavani tijekom unosa hrane i tekućine u tijelo.

 

PRINCIP DUALNOSTI

Princip Dualnosti - Yin & Yang (阴阳)

Čovjek svojom dušom živi u dualnom svijetu, spoznaje kroz dualnost. Sve ima dva suprotna pola, dvije krajnosti, ying – yang, toplo – hladno, noć – dan itd. Svaka pojava koju doživljavamo izražava se kroz dvije krajnosti. Unosom hrane tijelo koristi vlastitu snagu na dva krajnje različita pristupa – rušilački i stvaralački pristup. Rušilački pristup razgrađuje hranu na sastavne dijelove, nakon čega stvaralački pristup koristi sastavne dijelove u izgradnji tijela. Kada čovjek prestane unositi hranu u tijelo i dalje koristi vlastitu snagu, ali se sada promijenio objekt na kojeg su usmjerene snage. Tijelo više ne usmjerava vlastite snage na unesenu hranu, već na vlastite zalihe, strane organizme u tijelu, na patogena i oslabljena tkiva, na sve ono što tijelu nije potrebno i na sve ono što je potrebno obnoviti, iscijeliti, itd. Tijelo ima vlastitu inteligenciju pa se prema tome cjelokupni proces razgradnje onoga što tijelu nije potrebno i stvaranja onoga što mu je potrebno odvija prema principu prioriteta, odnosno prema životnoj važnosti za djelatnost organizma. 

Čovjek je taj koji živi u tijelu i svojim djelovanjem utječe na ponašanje tijela, jednako kao što Zemlja svojom rotacijom oko Sunca utječe na ponašanje čovjeka. Čovjek je aktivan po danu, a tijekom noći spava, doživljava ovaj svijet kroz dvije krajnosti. Tijelo je vozilo koje čovjek koristi u fizičkom svijetu i koje ima svoj tip svijesti. Kreće se u smijeru čovjekove odluke i reagira u skladu s okolnostima u koje ga čovjek postavi. Čovjek se prema svom tijelu treba ponašati kao prema svjesnom biću, bez ega i bazirano na bezuvjetnoj ljubavi ukoliko ima potrebu za usklađenim načinom življenja s tijelom, jer svaki oblik suprotnog ponašanja potiče stvaranje tjelesnih tegoba i raznih bolesti. Prirodno je i sasvim normalno griješiti, djelovati neispravno, jer tek neispravnim postupcima čovjek postaje svjestan onoga što je ispravno. Poteškoće nastaju kada se čovjek ne pridržava onoga što je spoznao kao ispravno i kada nije sposoban prepoznati pogreške i učiti iz njih.

FIZIČKA GLAD

Put Oslobođenja

Glad je nedostatak hranjivih sastojaka u tijelu. Glavna predodžba koju čovjek ima kada je riječ o gladovanju jest da se osjećaj gladi javlja kada čovjek ne uzima hranu, međutim, tomu nije tako.

Tkiva iz kojih tijelo izvlači energiju tijekom suhog gladovanja su šećeri, nagomilane masti, bjelančevine, drugostupanjska tkiva, patogena tijela, bakterije, virusi, oslabljene stanice tjelesnih organa itd, dakle, sve ono što je čovjek unio u svoje tijelo ili je došlo nekim indirektnim putem.  Sve dok u organizmu postoji određeni višak ili neki strani organizmi, tijelo ima što razgrađivati. Nema osjećaja gladi, jer se tijelo hrani unutarnjom nakupljenom energijom, patogenim tijelima i stranim organizmima koji nisu sposobni preživjeti uvjete bez hrane i vode, već žive u simbiozi s čovjekovim prehrambenim navikama. Glad koja se javlja prvoga dana suhog gladovanja nije stvarna glad, već se radi o tjelesnoj navici na egzogeni oblik ishrane, odnosno, na hranu koju čovjek unosi u tijelo. Prođe li čovjek kroz to iskustvo, glad nestaje, jer tijelo preusmjerava vlastite snage na endogeni oblik israne. Za razliku od stranih mikroorganizama u tijelu, tjelesne stanice imaju sposobnost uzimanja kisika iz zraka preko kože, a sintezom masti iz tijela i kisika iz zraka dobivaju vodu. To je endogeni oblik stvaranja tekućine. 

Da su svi oblici života u tijelu ovisni o čovjekovom ponašanju, proizlazi iz činjenice da je tijelo kao sustav član jednog većeg sustava, planete Zemlje, i živi prema zakonima tog sustava. Virusi, bakterije, paraziti i ostali mikroorganizmi uspjevaju živjeti u tijelu, jer se nalaze u povoljnim životnim okolnostima. Sve dok žive izvan tijela, u čovjekovoj okolini, članovi su velikog sustava planete Zemlje u kojem vladaju određene životne okolnosti kojih se treba pridržavati kako bi se preživjelo. Kao stanovnici tijela nisu više samo članovi velikog sustava planete Zemlje, već sada postaju članovi fizičkog tijela,  još jednog manjeg sustava u kojem vladaju drugačiji uvjeti življenja. Čovjek je nadređen tijelu, pa je prema tome u određenom kontekstu nadređen i tim mikroorganizmima. Prestankom unosa hrane i vode mikroorganizmi ne mogu preživjeti, jer njihova sposobnost preživljavanja ovisi o čovjeku i njegovima prehrambenim navikama, jednako kao što čovjek ne bi mogao opstati u tijelu koje danas poznajemo da Sunce jednoga dana odluči ne sijati. 

Kada je riječ o patogenim tijelima situacija je slična. Naime, sve ono što je patogeno nije zdravo, izgrađeno je na pogrešnim temeljima, odnosno pogrešnom ponašanju čovjeka, koje se oslikava na tijelu. Kada čovjek promijeni obrazac ponašanja, sve što je nastalo na tom obrascu ponašanja ne može opstati. Patogene stanice su zapravo oslabljene stanice koje su se našle u nepovoljnim životnim okolnostima zbog kojih se nisu mogle razvijati normalnim putem, već su im nametnute okolnosti potakle da se transformiraju u nešto patogeno, neprirodno, nezdravo. Tijekom suhog gladovanja takve stanice ne mogu opstati s obzirom da im je ukinut dotok hrane i vode na temelju kojih su živjele, te će ih zdrave stanice u borbi za vodom i kisikom takve oslabljene iskoristiti. Tek kada tijelo iskoristi zalihe, sve strane mikroorganizme i sve patogeno u tijelu, tek tada nastupa stanje fizičke gladi kada čovjek treba započeti s unosom hrane i tekućine u tijelo.

Tijelo tijekom suhog gladovanja koristi i vlastite organe kao izvor energije, koji mu je potreban da izbaci sve ono što nije potrebano i što mu oduzima energiju. Prema istraživanjima G.P. Malahova, ozak kao tjelesni organ se ne troši, a srce se minimalno troši. Ostali organi se do određenog stupnja koriste kao izvor energije. Ono što treba imati na umu jest da je gubitak tjelesne mase individualnog karaktera i na koji način će se manifestirati ovisi o životnim navikama, iskustvima, okolnostima i svemu onome što oblikuje individualnost duše.

“Gladovanje,” Gennady Malakhov Petrovic
“Gladovanje,” Gennady Malakhov Petrovic

Potrošnja tjelesnih organa funkcionira prema principu prioriteta, međutim, to ne znači da postoji unaprijed definirani model prema kojem se odvija razgradnja organa i tkiva, već se radi o tome da se tijelo nalazi u određenim životnim okolnostima kojima se prilagođava i u skladu s time razgrađuje. Kada čovjek prestane s unosom hrane i vode u tijelo određeni organi gube svoju funkciju i tijelo kako bi preživjelo okolnosti u kojima se našlo razgrađuje te organe koje je prije koristilo za obradu hrane i vode. Kada čovjek ponovo počne s unosom hrane i vode navedeni organi ponovo imaju funkciju u tijelu i počinju se razvijati. Kao što se tijekom tjelesne aktivnosti razvijaju aktivne mišićne skupine, tako u stanju mirovanja određene mišićne skupine atrofiraju. To je princip prioriteta. Ovisno o tome koliko se koji organ razgradio toliko će se reaktivacijom obnoviti, pomladiti. Do apsolutnog ozdravljenja dolazi kada je tijelo izbacilo sve suvšino, ali to ne znači da će do toga doći već tijekom prvog suhog gladovanja, jer tijelo ima određene zalihe koje se trebaju nadopuniti novim unosom hrane ukoliko njihova energetska vrijednosti nije dovoljna za apsolutno pročišćenje.

Zbog slabije vanjske tjelesne aktivnosti unutarnji izvori energije se koriste za izbacivanje otpada. Srce ne gubi na važnosti, već radi slabijim intenzitetom zbog čega se srčana masa minimalno koristi kao izvor energije. Intenzitet rada probavnih organa je više smanjen od intenziteta srca, pa su onda ti organi bolji izvor energije, obzirom na životne okolnosti u kojima se organizam nalazi tijekom suhog gladovanja.

Apsolutna glad je stanje kada je tjelesni organizam iskoristio sve unutarnje zalihe energije. Stanje nakon kojega organizam počinje razgrađivati zdravo tkivo, počinje jesti samo sebe. Stanje apsolutne gladi ne znači nužno da je čovjek dosegao stupanj apsolutne čistoće, već obilježava stanje u kojem tijelo više nema unutarnjih zaliha energije za provođenje tjelesnog oslobođenja. Koliko puta će osoba trebati proći postupak suhog gladovanja da bi dosegla stanje apsolutne čistoće je individualnog karaktera. 

 

VRSTE GLADI

Do sada je bilo riječi samo o fizičkoj gladi čijom pojavom čovjek treba početi jesti, no tijekom gladovanja javljaju se i ostale vrsti gladi koje čovjeka mogu dovesti u zabludu i zbog kojih čovjek može prekinuti proces suhog gladovanja prije nego su se zaista stvorile okolnosti za to. Dakle, postoji nekoliko vrsta gladi. Tomislav Budak je na svojoj web stranici www.tomislavbudak.com odlično opisao ljudsku multidimenzionalnost kojom je ukazao da čovjek ima četiri tijela, pa prema tome postoje četiri vrste gladi: glad fizičkog tijela, glad energetskog tijela (misli, emocije, osjećaji), glad svjetlosnog tijela ili glad namjere i glad zvjezdanog tijela ili glad za sviješću (spoznajom).

Svaka od navedenih gladi ima drugačije karakteristike koje treba razlikovati i prepoznati tijekom trajanja procesa suhog gladovanja kako čovjek ne bi donio krivu odluku. Čovjek treba prepoznati trenutak apsolutne gladi i tada snagu tijela treba preusmjeriti na vanjski svijet, odnosno treba početi unositi hranu i tekućinu kako bi se započeo proces obnove tijela. Priroda će uvijek ukazati na trenutak kada treba prestati s gladovanjem putem raznih simptoma koji ne mogu biti krivo shvaćeni od onih čije prosuđivanje nije uprljano predrasudama ili onih koji su prošli kroz iskustvo gladovanja.

Fizička glad ima veze s radom organa koji su navikli na jedan izvor energije. Kada se izvor energije ukine tijelo se nalazi u situaciji u kojoj se od njega traži da samostalno pronađe alternativni izvor energije i tijekom tog prijalaza javlja se osjećaj gladi. Uzrok osjećaja gladi u ovom slučaju je aktivnost prestanka unosa hrane i tekućine u tijelo. Tijekom ovog prijelaza čovjek dobiva signale od tijela u obliku misli i osjećaja koje treba prvenstveno razumjeti, a nakon toga i poduzeti konkretnu aktivnosti.

Glad energestkog tijela se odnosi na misli i emocije koje se javljaju tijekom suhog gladovanja, a čiji uzrok je određeni traumatski događaj iz prošlosti u kojem je osoba donijala određene zaključke i odluke te na takav način preuzela određeni obrazac ponašanja koji je postao sastavni dio ljudske podsvijesti. Uzrok je dakle u podsvijesti i nema veze s nedostatkom hrane i tekućine, već s nedostatkom bezuvjetne ljubavi. Suho gladovanje je samo vanjski poticaj koji je čovjeka podsjetio na traumatski događaj, ali zapravo nema veze sa suhim gladovanjem. Takve misli i emocije obmanjuju čovjeka tijekom gladovanja i nužno je da ih se čovjek oslobodi transformacijom karmičkog obrasca ponašanja i nakon toga donese odluku. Pogrešno bi bilo da čovjek iz stanja gladi za bezuvjetnom ljubavlju donosi zaključke i odluke koji se odnose na suho gladovanje.

Glad svjetlosnog tijela se javlja kao posljedica nedostatka izražavanja namjere. Ukoliko je osoba sputana u kreativnom izražavanju vlastite unutrašnjosti javlja se glad svjetlosnog tijela. Individualne odluke trebaju proizlaziti iz slobodne volje čovjeka, a ne da su posljedica vanjskih okolnosti. Tijekom suhog gladovanja značajno se pojačavaju okolnosti koje navode čovjeka da prekine postupak suhog gladovanja. Nužna je dakle jaka namjera da čovjek završi postupak gladovanja i da savlada sve unutarnje prepreke koje se javljaju na putu. U slučaju da čovjek ne sprovede postupak gladovanja, a postupak je započeo odlukom proizašlom iz slobodne volje, javit će se nezadovoljstvo kao rezultat nesvjesnosti iz koje proizlazi nesposobnost da se slobodna volja izrazi do maksimuma. Kako bi osoba bila sposobna provesti svoju namjeru do kraja, nužno je sve ono što je sputava transformirati, odnosno, trenutnu slabost pretvoriti u unutarnju snagu.  

Glad zvjezdanog tijela je rezultat nedostatka svjesnosti. Čovjek je istraživač i ima potrebu za širenjem svijesti, spoznavanjem sebe i svoje okoline. Svaki oblik neznanja, nedostatka svjesnosti o sebi, nekome ili nečemu, čini zvjezdano tijelo gladnim za spoznajom, jer ukoliko je nečije ponašanje nesvjesno tada će se u životu te osobe javiti određeni tip problema kojemu je svrha osvijestiti osobu. Ukoliko se problem kontinuirano ignorira, javlja se glad zvjezdanog tijela. Hrana koja je potrebna zvjezdanom tijelu je znanje koje proizlazi iz direktnog iskustva istine. To nije znanje koje se stječe o sebi i okolini na temelju osjetila. To znanje proizlazi iz srži objekta, iz unutrašnjosti objekta koji se spoznaje. To je znanje koje se ne može vidjeti prostim okom, čuti uhom, osjetiti dodirom i sl. To je znanje koje proizlazi iz duhovnog iskustva i koje je neopterećeno znanjima koja se stječu o vlastitoj okolini svjetlosnim tijelom, energetskim i fizičkim tijelom. To je znanje koje se stječe iskustvom temeljem kojega se gradi zvjezdano tijelo.

Kao što je planeta Zemlja nadređena čovjeku, tako je zvjezdano tijelo nadređeno svjetlosnom, energetskom i fizičkom tijelu. Svjetlosno tijelo je nadređeno energetskom i fizičkom tijelu, a energetsko tijelo je nadređeno samo fizičkom tijelu. Svaki oblik gladi može biti konstruktivno i destruktivno iskorišten, kao što se fizička glad koristi za čišćenje tijela. Izuzetno je važno da su sva četiri tijela međusobno usklađena tijekom suhog gladovanja, a ukoliko nastupi određena problematika čovjek bi trebao prepoznati na koje tijelo se odnosi i napraviti nužnu promjenu. 

 

INTELIGENCIJA FIZIČKOG TIJELA

Tijelo ima svoju inteligenciju i izgrađeno je na inteligentan način, kao i sve ostalo u prirodi. Sve što treba napraviti je poslušati ga. Ne postoje dva ista ljudska tijela, pa prema tome svatko treba razumijevati vlastito tijelo kako bi ga znao koristiti. Ne postoje univerzalne upute za čovjekovo ponašanje prema vlastitom tijelu. Svaki čovjek je individua, te se ovisno o individualnim karakteristikama razvio određeni tjelesni kapacitet obrađivanja hrane u određenom vremenskom periodu. Zamislite da imate cijev promjera 10 cm i dugačku 2 metra. Kroz tu cijev u određenom vremenu može proći određena količina otpada. Uzmite na primjer da imate dvije hrpe otpada. Jedna hrpa ima 5 kg, a druga 10 kg. Sasvim je logično da će hrpi od 10 kg biti potrebno više vremena da prođe kroz cijev nego hrpi od 5 kg. Ako čovjek ne omogući dovoljnu količinu vremena tijelu da izbaci otpad, već počne s unosom nove količine hrane, tada će neizbačeni otpad ostati u tijelu čekajući novu priliku za izbacivanje, međutim ostatak otpada koji je ostao u tijelu će se povećati za novi otpad, itd.  Ako čovjek kontinuirano opterećuje tijelo s novim unosom hrane, tijelo jednostavno treba obraditi tu hranu i nema se vremena baviti izbacivanjem otpada, tako da se taj otpad taloži svuda po tijelu. Kada tijelo ne bi imalo određeni kapacitet taloženja otpada, odnosno, kada tijelo ne bi imalo određenu elastičnost, u slučaju pogrešnog oblika ponašanja tijelo bi trenutno izgubilo svoje funkcije i čovjek bi napustio fizički svijet. Tek kada čovjek prestane s unosom novih količina hrane, tek tada tijelo može izbacivati otpad. Multifunkcionalnost ne postoji. Postoji samo jedna aktivnost u jednom trenutku. Koliko dugo će čovjeku trebati da izbaci nakupljeni otpad, ovisi o količini i vrsti otpada, te količini slobodne energije kojom čovjek raspolaže. Slobodna energija je višak energije koju čovjek može koristiti prema vlastitom potrebama. Zato je nužno da se čovjek jako puno odmara tijekom gladovanja kako bi se tijelu omogućilo da se bavi izbacivanjem otpada.

Današnja prehrana podrazumijeva raznu hranu koju tijelo ne može uopće iskoristiti niti lako može izbaciti jer se radi o  sluzavoj i ljepljivoj hrani koja stvara čepove i na koju se onda gomila ostali otpad. Čovjek u svoje tijelo unosi i razne otrove (razni umjetni napitci, lijekovi i sl) i pri tome misli da pomoću njih postiže određeni pozitivni efekt. Stvarnog pozitivnog efekta za tijelo nema, već se radi o psihološkoj iluziji koja nastaje pod utjecajem takvih i sličnih stimulansa. U tom kontekstu jedan od načina da se čovjek oslobodi takve vrste otpada i otrova je gladovanje, odnosno, davanje prilike tijelu da se samo očisti i iscijeli. Za gladovanje se čak koristi i termin „kirurgija bez noža“, jer ono to doista jest. Nema toga kirurga koji može iz tijela izbaciti otrove koji su se nakupili u tjelesnim stanicama.

Najbolje čuvana tajna madicine je da tijelo samo sebe iscjeljuje ako stvorimo ispravne uvijete i prestanemo činiti ono što stvara bolest.

Tijelo zna koja vrste hrane mu je potrebna. Tijelo ne asimilira otrove i raznu umjetnu, sintetičku hranu, već ju taloži. Sve je to rezultat prirodne inteligencije tijela. Tijelu je potrebna organska hrana koju lako može obraditi i asimilirati, a sve ostalo samo opterećuje tijelo. Da tijelo nema svoju inteligenciju i da koristi sve što u njega unesemo tada bi se tijelo doista pretvorilo u ono što pojedemo i vrijedila bi izreka: „što jedem jesam“, ali na svu sreću to nije slučaj, jer sve što čovjek unese u tijelo, ono to razgradi i ponovo iz sastavnih dijelova izgradi ono što mu je potrebno, pod uvjetom da je čovjek unio u tijelo hranu koja nije nastala u labaratoriju, već prirodnim putem. 

Tijelo je sredstvo spoznavanja, ali ako je tijelo puno otpada javlja se otpor koji smanjuje tjelesnu funkcionalnost i pokretljivost. Postoje fizički zakoni koje treba poštovati tijekom korištenja tijela. Kao što dizelski motor zahtjeva ispravno pogonsko gorivo, tako i tijelo traži ispravan izvor energije. Kada bismo u dizelski motor ulili benzin došlo bi do kvara koji se može popraviti jedino izbacivanjem benzina iz motora i ulijevanjem dizela. Slična je situacija s tijelom. Razlika između motora i tijela je u tome što je tijelo sofisticirano sredstvo koje ima sposobnost iskorištavanja različitih oblika „goriva“ čijim korištenjem nastaju određene posljedice ovisno o tipu „goriva“. Posljedica je otpad koji ostaje u tijelu nakon što dođe do razgradnje hrane i iskorištavanja energije, (de)mineralizirano tijelo, itd. Kontinuiranim unosom velikih količina hrane niske energetske vrijednosti i neorganske hrane dolazi do velikih nakupina otpada koje tijelo treba izbaciti, no za to mu se treba pružiti prilika. Ukoliko ne dođe do izbacivanja otpada, kad-tad će doći do zastoja organizma, slabljenja organizma ili neke vrste oboljenja. To je poziv u pomoć tijela da mu se dozvoli da odradi proces čišćenja. Ovo je temeljni princip na kojem se zasniva suho gladovanje koji glasi: „da bi mogao unijeti nešto novo, prvo treba izbaciti staro“, „da bi izgradio nešto novo, treba srušiti staro“.

Za izbacivanje otpada tijelu nisu potrebna nikakva vanjska sredstva, jer tijelo ima sposobnost samostalno se očistiti. Tijelo je svjesno biće, dapaće, svaka stanica tijela je svjesno biće. Svaka stanica tijela ima određeni zadatak i zna što joj je činiti isto kao što mravinjak možemo promatrati kao jedno biće  gdje su mravi i matica organi i gdje svaki od njih ima svoju vlastitu svijest i određeni zadatak i kada svatko odradi svoj zadatak tada cijeli mravinjak funkcionira savršeno. Kada bi mravi donosili neispravnu hranu tada matica ne bi preživjela i cijeli mravinjak bi bio ugrožen. Isto se događa s tijelom kojim upravlja čovjek. Stanice znaju što im je potrebno i kada čovjek u tijelo ubaci nešto što stanicama nije potrebno, određeni organ koji je pogođen neispravnim načinom ponašanja čovjeku šalje određene signale. Stanice, organi i tijelo nisu na stupnju razvoja da mogu komunicirati riječima, međutim koriste drugačiji oblik komunikacije kao što su na primjer osjećaj boli, ugode, neugode itd. Ono što je nužno je da se takvi signali shvate vrlo ozbiljno. Ukoliko se ti signali ne shvate ozbiljno čovjek sebi stvara negativnu karmu, jer zakon karme ne djeluje samo u slučaju čovjekova odnosa prema drugim ljudima, već se zakon karme manifestira i u odnosu čovjeka prema tijelu. Kao što čovjek, uopće ne razmišljajući o tome, prihavaća da mu je Sunce nadređeno, tako bi čovjek trebao poštivati tijelo i njegove principe. Određeni neugodni tjelesni signali su zapravo oblici komunikacije, kojima tijelo govori čovjeku da promjeni ponašanje, jer sa postojećim oblikom ponašanja čovjek ne pokazuje poštovanje prema tijelu. Kada čovjek nema tjelesnih problema, zaboravlja na tijelo, vlada osjećaj tjelesne ugode. Kada čovjek na primjer osjeća fizičku bol, tada se ne radi samo o tome da pojedinačni organ ne funkcionira, već ne funkcionira tijelo kao cjelina. Jedan organ može biti najslabija karika u lancu i na njemu će sustav puknuti, međutim, uzrok je traumatsko iskustvo na temelju kojeg je čovjek stvorio neispravan odnos prema tijelu. 

Tijelo treba promatrati kao inteligentan sustav međusobno povezanih manjih cjelina gdje svaki organ ima svoju svrhu i smisao, kao što i svaka stanica unutar pojedinog organa ima svoju svrhu i smisao. Svi zajedno čine jednu međusobno povezanu cjelinu. Svaka stanica tijela, organ i tijelo kao sustav imaju određeni tip svijesti, a čovjek je taj koji stanice i organe drži na okupu. Tijelo ima svoj vlastiti život, međutim postoji i viši smisao njegova postojanja osim za njega samoga a to je da omogući čovjeku spoznaju fizičkog svijeta. Na isti način i čovjek je dio nekog većeg sustava u kojem odrađuje određeni zadatak neovisno o zadatku kojeg obavlja kao individua. Na primjer, čovjek živi u energetskom polju planete Zemlje i kao takav ima zadatak da se ponaša u skladu s principima koji vladaju na Zemlji. Planeta Zemlja je pak dio Sunčevog sustava i tako dalje.

Svemir se bazira na principu slobodne volje. Čovjekova slobodna volja se u tijelu izražava kroz slobodu kretanja, ali u skladu s principima fizičkog postojanja. Treba ukazati poštovanje prema tijelu i prihvatiti principe na temelju kojih funkcionira. Svaki oblik nametanja slobodne volje koji nije u skladu s temeljnim principima tjelesnog postojanja, narušava tjelesnu stabilnost. Tijelo ima obrambeni mehanizam i ono se može nositi s krivim postupcima čovjeka, ali ne u nedogled, kao što i balon ima svoj kapacitet do kojeg se može napuhati. Prema tome, svaki neispravni postupak će se trebati ispraviti suprotnom pozitivnom aktivnošću. Ako čovjek pretjera s negativnim oblicima ponašanja prema tijelu doći će do oboljenja i da bi tijelu pomogao da se vrati u izvorno stanje morat će nužno napraviti određenu promjenu u svom odnosu prema tijelu.

 

KAKO GORE TAKO I DOLJE – KAKO DOLJE TAKO I GORE

Efekti suhog gladovanja vidljivi su na svim dimenzijama ljudskog postojanja. Čista krv je apsolutno potrebna za čiste misli i zdrave osjećaje u kontekstu odnosa čovjeka prema tijelu, ali i prema vlastitoj okolini. Stanje tijela odraz je unutarnjeg stanja čovjeka, ali i vanjskih utjecaja u koje čovjek dovodi tijelo.  Ono s čime će se osoba suočavati tijekom suhog gladovanja ovisi o stupnju zagađenosti, stanju svijesti individue, odnosno životnim iskustvima koje je osoba prošla tijekom svog života. Transforamcijom unutarnjih stanja koja se javljaju tijekom suhog gladovanja čovjeku se otvara put prema samospoznaji, međutim to je proces koji ima svoj tijek i hoće li osoba doći do toga tipa svijesti ovisi o fizičkoj spremnosti te stupnju mentalne i emotivne pročišćenosti osobe.

Bolesno tijelo samo je odraz stanja svijesti čovjeka. Bolest nije postojeća samo u trenutku kada se pojave simptomi, jer ništa ne nastaje preko noći, pa tako ni bolest. Bolest je nešto što se gradi, i kada se jave simptomi na fizičkom tijelu temelj bolesti je već davnih dana izgrađen. Kratkotrajno suho gladovanje je odličan način provjere vlastitog zdravlja, odnosno spoznaje simptoma bolesti koji bi se pojavili ukoliko nastavimo po starom modelu ponašanja. Tijekom suhog gladovanja bolest izlazi van, a izlazi tamo gdje je tijelo najslabije. Obzirom da tijekom suhog gladovanja bolest izlazi van, ne treba čuditi da se čovjek u tom trenutku razboli. Tada treba pustiti da bolest izađe u cijelosti, treba dozvoliti tijelu da se oslobodi. Ukoliko čovjek u tom trenutku prekine gladovanje spriječiti će izlazak bolesti i svih ostalih vrsta otpada i otrova. Provodeći vlastitu samovolju ne slušajući tjelesne signale čovjek potiskuje bolest duboko u tijelo.  Onaj koji ima čvrstu namjeru sebe iscijeliti u konačnici će spoznati nepogrešivost prirode u davanju signala kada treba prestati gladovati. Prolaskom kroz cijeli proces suhoga gladovanja, postavljaju se zdravi temelji za tjelesni i duševni razvoj. Naime, izbacivanjem otpada iz tijela nestaju osjećaji i misli koje su dolazile kao posljedica zagađenosti tijela. Zagađeno tijelo podrazumijeva zagađene misli i osjećaje, a čisto tijelo čiste misli i osjećaje. Čistoća tijela olakšava put prema samospoznaji.

Čovjek je istraživač i u njegovoj prirorodi je da istražuje i spoznaje razne oblike hrane. U tom kontekstu se čovjek ničega ne bi trebao odricati, međutim današnji svijet je prepun hibridne, genetski modificirane i umjetno uzgojene hrane pa čovjekova istraživačka priroda vrlo često naiđe na neprirodnu hranu koja uništava ljudsko tijelo. Svrha takve hrane je zarada novca, a ne zdravlje ljudskog tijela. Novac nema veze s ljudskim zdravljem i proizvodi koji se reklamiraju kao „zdrava“ hrana uopće nisu zdravi niti ih tijelo može asimilirati. Jedino što se od takvih proizvoda može naučiti jest da oni nisu dobri za ljudski organizam. Normalno je da čovjek pogriješi jednom, međutim nastavi li griješiti onda je to čovjekova odluka i govori o njegovom unutarnjem stanju. Postoji tzv. „Božja hrana“ koja nije nastala u laboratoriju, nije nastala genetskim modificiranjem, niti je nastala prisilnim sparivanjem raznih biljaka i životinja. „Božja hrana“ je nastala prema originalnom nacrtu prirodnim putem i kao takva je jedina potrebna ljudskom organizmu i jedino takav oblik hrane tijelo može asimilirati bez štetnih posljedica. Takav oblik ponašanja prema tijelu se temelji na poštovanju i proizlazi iz čovjekova razumijevanja – kako unutra tako i vani.

VITALNOST TIJELA

Snaga proizlazi iz duha, a na koji način će se manifestirati ovisi o tjelesnom kapacitetu propuštanja snage. Kapacitet tijela je posljedica proživljenih iskustava i naučenih lekcija. Vitalnost je ukupna snaga umanjena za sva opterećenja koja se nalaze u tijelu. Pod opterećenjem se misli na svu stranu materiju, sluz, gnoj, toksine i sve ostale nečistoće koje ometaju cirkulaciju. Da je tome tako može potvrditi svaki inžinjer. Efikasnost određenog stroja nije jednaka snazi, već se od snage treba oduzeti stupanj trenja, dakle E (efikasnost, energija) = P (snaga) – F (trenje). Prema tome, vitalnost tijela ovisi od ukupne duhovne snage koja se uspijeva manifestirati kroz tijelo i svu nečistoću koja se u njemu nalazi. Što je manje nečistoća to je vitalnost veća. 

Fizičko tijelo izgrađeno je od 5 elementa: vode (krv, tjelesna tekućina), vatre (toplina), zemlje (kosti, meso, tkivo…), zraka i etera koji drži sve na okupu. Ljudsko tijelo treba promatrati kao zračnu mašinu koja je u cjelosti, osim kostiju, izgrađena od gumenog – elastičnog – spužvastog materijala koji se zovu meso i tkivo. Tijelo je sustav koji funkcionira prema principu zračnog pritiska s unutarnjom cirkulacijom tekućina, s plućima kao zračnom komorom i srcem kao ventilom. Atmosfera oko tijela stvara vanjski pritisak. Ljudsko tijelo funkcionira potpuno automatski kroz udisaj zračnog pritiska, izdisaj kemijski promijenjenog zraka i vanjskog atmosferskog pritiska koji djeluje na vakuum u tijelu. To je snaga tijela.

Snaga je beskonačna, neograničena i jednaka svugdje, no, njena aktivnost se usporava gomilanjem nepotrebne materije u tijelu konzumiranjem prevelike količine hrane ili pak neispravne hrane što smanjuje kontra pritisak tkiva. Dakle, beskorisno je spominjati vrijednost hrane s namjerom povećavanja snage ili vitalnosti sve dok je tijelo puno nepotrebne materije.

Da snaga proizlazi iz duha može se dokazati na primjeru rada srca. Danas je još uvijek prisutno mišljenje da je srce pumpa. Da je srce pumpa bolesti nikada ne bi mogle biti izliječene. Za cirkulaciju krvi odgovorna je aktivnost cjeline. Kada je čovjek bolestan prirodno je da gubi apetit. Prestankom unosa hrane krv postaje toksična jer kroz sustav vena odnosi otrove nagomilane u tijelu. Svaka stanica ima svoj život i za njezin život nužna je čista krv. Ona je uvijek aktivna u apsorbiranju hranjivih sastojaka iz krvi. Ako je krv toksična i nema hranjivih sastojaka, stanica nema što uzeti i normalna reakcija je osjećaj gladi. Obzirom da stanica nema što uzeti od hranjivih sastojaka jasno je samo po sebi da srce nije pumpa koja tjera krv po tijelu dovodeći hranjive sastojke u stanicu, već stanice vlastitom aktivnošću uzimaju hranu. Još jedan dokaz da je tomu tako su meduze koje nemaju srce, pa se nameće pitanje kako uopće žive. Isti je slučaj cirkulacije krvi majke prema fetusu. Na isti način se čovjek može pitati, pod pretpostavkom da je srce pumpa, koju snagu srce treba imati da bi pumpalo krv, koja je nekoliko puta gušća od vode, kroz milijun kapilara. Ne postoji matematika koja to može dokazati. Arterija je prema svojoj strukturi i dovodu živaca organ koji ima sposobnost rastezanja. Vena je prema svojoj strukturi i dovodu živaca organ koji ima sposobnost skupljanja. Isto kao i mišići koji imaju sposobnost stezanja. Pod mikroskopom je vidljivo da sastojci krvi mogu teći u oba smjera što isto dokazuje da srce nije pumpa, već bazen koji ima funkciju reguliranja količine krvi u optjecaju prema potrebama stanica. 

Vitalnost ne ovisi isključivo i jedino o hrani, već više o činjenici koliko je ljudski organizam začepljen s raznim toksinima i sluzi. Svako umjetno povećanje snage pomoću raznih stimulansa uvijek dijeluje na štetu vitalnosti. Tjelesna vitalnost, fizička i mentalna efikasnost, izdržljivost i super zdravlje sa snagom, zrakom i vodom je maksimalna sve dok je tijelo bez začepljenja. Granica bez koje tijelo može bez hrane u idealnim uvjetima je nepoznata. Snaga se može povećati kroz beskonačne agente kao što je sunčevo svijetlo, ali samo u pročišćenom tijelu. U takvim uvijetima tijelo može asimilirati i dušik iz zraka.

ENERGETSKA BILANCA

Energetska bilanca je odnos između količine unešene energije i dnevnih potreba energije ovisno o načinu života. Na energetsku bilancu se takođe može gledati u kontekstu odnosa tipa energije i načina korištenja. Čovjeku koji obavlja težak fizički rad potrebna je lakše dostupna i veća količina energije, za razliku od količine i tipa energije koja mu je potrebna tijekom lakše fizičke aktivnosti. Unešenu energiju ne koristi samo čovjek, već je koristi i tijelo i ukupna tjelesna mikroflora i fauna, prema tome čovjeku ostaje samo jedan dio energije na raspolaganju. 

Intenzitet potrošnje energije osobe, tijela i tjelesne mikroflore i faune ovisi također i o životnoj dobi u kojoj se osoba nalazi. Nakon rođenja najveću količinu unesene energije tijelo koristi za vlastiti razvoj.  Kako se tijelo razvija potrebna je sve manja i manja količina energije za razvoj tijela pa nestaje i potreba za većom količinom energije, međutim, ono što može ostati jest navika. Nastavi li čovjek s unosom veće količine energije koja mu nije više toliko potrebna stvorit će energetski disbalans, odnosno tijelo će početi stvarati zalihe energije. Zato je nužno da je čovjek svjestan životnih okolnosti u kojima se nalazi kako bi mogao živjeti uravnoteženo. Unos energije treba biti usklađen s trenutnim okolnostima i načinom života. 

Tijekom gladovanja važno je prepoznati vlastito energetsko stanje. Ukoliko se radi o negativnoj energetskoj bilanci, odnosno stanju u kojem čovjek ima manje energije na raspolaganju nego mu je potrebno, tada suho gladovanje nije tehnika koju bi čovjek trebao primijenjivati za vlastito ozdravljenje. Tehnika suhog gladovanja se može koristiti samo u slučaju energetske uravnoteženosti i pozitivne energetske bilance, odnosno, kada čovjek ima na raspolaganju više energije nego mu je potrebno. Tijekom suhog gladovanja tijelo treba imati energije koja mu je potrebna za izbacivanje svih otrova i otpada. Ukoliko količina energije nije dovoljna, čovjek bi prvo trebao skupiti dovoljnu količinu energije. 

TEMELJNE ISTINE

Kada je riječ o suhom gladovanju, javlja se jako puno tabu tema koje su rezultat ljudske lijenosti, nezainteresiranosti, koje u konačnici obmanjuju osobu. Tabu teme nastaju kada osoba bez kritičkog pristupa i volje za spoznajom prihvati tuđe mišljenje o nečemu i pretvara ga u vlastiti stav na temelju kojeg se nastavlja ponašati u svom životu, te ga ne dovodi u pitanje i ne želi o tome razgovarati. Istine navedene niže, osvjetlio sam vlastitim snagama i trebaju poslužiti samo kao inspiracija drugima, jer čovjek je svjesno biće i kao takvo teži novim spoznajama. Spoznaja proizlazi iz iskustva, pa prema tome nitko na ovome svijetu ne može prenijeti znanje, već ga svatko stječe sam za sebe. 

  • Tijelo je skup duhovnih bića koje čovjek drži na okupu kao jednu cjelinu
  • Svaka stanica tijela je svjesno biće koje ima sposobnost komunikacije.
  • Svaki organ tijela je svjesno biće koje ima sposobnost komunikacije.
  • Jedna je energija koja se manifestira na beskonačno mnogo načina.
  • Tijelo ima sposobnost korištenja različitih izvora energije.
  • Snaga proizlazi iz duha.
  • Suho gladovanje oslobađa tijelo, dušu i duh.
  • Čovjek nije tijelo. Čovjek je stanje svijesti. 
  • Suho gladovanje vraća u sadašnji trenutak.
  • Čovjek je slobodno duhovno biće.
  • Tijelo je slobodno duhovno biće.
  • U zdravom tijelu slobodan duh.
  • Tijelo je svemir kojeg čovjek treba spoznati.
  • Ponašanje u suprotnosti s prirodnim principima potvrđuje postojanje prirodnih principa.
  • Tijelo je čovjekov hram.
  • Bolestan čovjek koji teži zdravlju odnos prema tijelu treba temeljiti na poštovanju .
  • Čovjek treba prihvatiti tijelo kao sredstvo spoznavanja, kreativnog izražavanja i komunikacije.
  • Tijelo je ogledalo čovjekovih duševnih stanja.
  • Čovjek nema kontrolu nad tjelesnim reakcijama.
  • Tijelo ima određeni kapacitet.
  • Tijelo ne poznaje osjećaj patnje. Patnja je duševno stanje koje čovjek proživljava. 
  • Građa tijela, organa i stanica je ta koja omogućuje fizičkim zakonima djelovanje na specifičan način.
  • Čovjek koji teži zdravlju je dužan brinuti se o tijelu.
  • Čisto tijelo omogućuje jasnu spoznaju.
  • Inertnost je karakteristika čovjeka, a ne tijela.
  • Tijelom se odvijaju procesi izgradnje i razgradnje. 
  • Tijelo ima sposobnost samoiscjeljenja.
  • Tijelo ima sposobnost pamćenja.
  • Bolest je prolazno stanje.
  • Bolest je posljedica iskrivljene percepcije stvarnosti duha.
  • Svojim djelima čovjek sebi priprema budućnost.
  • Rad tjelesnih organa posljedica je djelovanja cjeline. Srce nije pumpa.
  • Fizičko tijelo je podređeno utjecaju čovjeka, kao što je čovjek podređen utjecaju sunca.
  • Hrana ne gradi tijelo. Hrana je gradivni element tijela.
  • Hrana je puno širi pojam od voća, povrća, mliječnih proizvoda, mesa i ribe.
  • Priroda je u tijelu i oko tijela.
  • Hrana je informacija koju čovjek unosi u tijelo.

 

Priprema za suho gladovanje

Intenzitet i način pripreme za suho gladovanje je individualnog karaktera i ovisi o ukupnom psiho-fizičkom stanju osobe i odlučnosti da u vlastiti život unese promijene. Kao što ne postoje dvije iste osobnosti, dva ista fizička tijela, isto tako ne postoji idealan način priprema koji je jednak za sve ljude, međutim, postoje određeni koraci koje treba uzeti u obzir prije početka suhog gladovanja:

  1. Hrana
  2. Voda
  3. Psihološka priprema
  4. Meditacija
  5. Disanje i fizička aktivnosti

 

HRANA

Medicina nije zdravlje, hrana je zdravlje, medicina je bolest.

Puno sam se puta u životu susreo s izrekom „ono što jedeš to jesi“. Nitko nije ono što jede, jer kada bi bilo tako onda bi čovjek hraneći se određenom vrste hrane postao ta hrana. Radi se o tome da čovjek proživljava iskustvo onoga što je pojeo, a ne da to postaje. Hrana je vibracija koja utječe na čovjekovo ponašanje. Tijelo ne može asimilirati ništa strano, već sve što se u njega unese prvo se mora razgraditi i ponovo izgraditi u formi koja odgovara tijelu. Sve što unosimo u tijelo prvo se treba pretvoriti u tekuće stanje iz kojeg je onda moguće izgraditi ono što tijelu treba, jer krv je ta koja prenosi hranjive sastojke. Ovisno o tipu hrane koju čovjek unosi u svoje tijelo, lako se može zaključiti koliko je energije potrebno kako bi se nešto pretvorilo u tekućinu, koji tip iskustva osoba prolazi i u kojem stanju svijesti se nalazi.

Od mineralnog anorganskog svijeta čovjek ne može graditi svoje tijelo, jer kada bi čovjek mogao asimilirati anorganski mineral, u slučaju nedostatka minerala mogao bi pojesti i malo anorganskog željeza, međutim to nikome ne pada na pamet. Unosom anorganskih minerala tijelo postaje kruto, poprima svojstva anorganskog minerala kojeg jede, ali ne zato što je tijelo asimiliralo anorganske minerale, već zato što tijelo od pretjeranog unošenja hrane ne stigne izbaciti unesene anorganske minerale i onda ih taloži sa strane dok ne dobije priliku za izbacivanje. 

Životinjska hrana zahtjeva veću količinu energije za razgradnju i iskorištavanje sastojaka koji su potrebni tijelu, što umanjuje vrijednost slobodne energije. Životinjsko meso je izvor hranjivih sastojaka koji u sebi nose određeni tip vibracije. Snaga ne proizlazi iz mesa. Snaga proizlazi iz duha, a fizička snaga rezultat je načina života. Meso životinje je dobar poticaj za razvoj sposobnosti koje čovjeku nedostaju a životinja ih ima. Svaka životinjska vrsta ima specifičan oblik ponašanja, način života i sposobnosti, pa konzumirajući meso životinje čovjek u svoje tijelo unosi određenu vibraciju životinje, no posljedica konzumiranja mesa je velika količina otpada i kiselost koja se stvara u tijelu kako bi se meso razgradilo, jer potreban je određeni napor tijela da kruto meso dovede u tekuće stanje. Pretjerano konzumiranje mesa stvara dugotrajno kiselu okolinu u tijelu, pa se na takav način stvaraju uvjeti za razvoj bolesti. Zadržavanjem u nekoj od krajnosti, stvaraju se nepovoljni uvjeti života, zaustavlja se prirodna pokretljivost između alkalnog i acidoznog stanja tijela. 

Biljku karakterizira sposobnost tjelesnog prilagođavanja i razmnožavanja. Biljke su bića koja su probavila anorganski mineralni svijet i pripremila ga za čovjeka u organskom obliku. Kada čovjek jede biljke, u sebe unosi materiju koja se i dalje može lako formirati u skladu s čovjekovim potrebama. Za razliku od mesa, biljka omogućuje čovjeku da samog sebe izgradi uz minimalnu količinu energije. Biljke također imaju određeni tip vibracije i donose određeni tip iskustva čovjeku koji je puno blaži i lakši od vibracije koja se dobiva životinjskim mesom. 

S duhovnog aspekta, životinjsko meso omogučuje čovjeku čvršću povezanost s materijalnim svijetom i omogućuje mu da manifestira svoja unutrašnja stanja, jer životinje su te koje imaju izrazito razvijenu sposobnost kretanja, agilnost i izdržljivost. Biljke s druge strane omogućuju čovjeku odvajanje od materijalnog svijeta i povezivanje s duhovnim svijetom. Sve biljke rastu u vis, čime se simbolički ukazuje njihova težnja za nematerijalnim spoznajama. 

Neovisno o načinu prehrane, da bi se unesena hrana kvalitetno iskoristila nužna je tjelesna čistoća. Sve ono što nije stvorila priroda, a unešeno je u tijelo, otrov je za ljudsko tijelo i remeti normalan način funkcioniranja tijela. Hranjivi sastojci koje unosimo u tijelo se teže mogu iskoristi ukoliko prolaze kroz toksičnu krv za razliku od situacije kada čista krv nosi hranjive sastojke. Tijekom suhog gladovanja cijelo se tijelo intenzivno čisti uključujući i krvožilni sustav. Promjenom prehrane tijelo se također čisti, ali je proces dugotrajan. Novim oblikom prehrane nije moguće zamijeniti mrtvu vodu novom svježom. Suhim gladovanjem tijelo izbacuje staru vodu i samo stvara novu svježu vodu, jer ima tu sposobnost. 

Čovjek je slobodno duhovno biće i kao takvo može činiti što ga je volja, ali isto tako treba preuzeti odgovornost za svoja djela, način života i biti svjestan posljedica svojih djela, ne samo u kontekstu ponašanja prema svome tijelu nego i prema svijetu oko sebe. Nemilosrdno iskorištavnje mineralnog svijeta i ubijanje biljnog i životinjskog svijeta samo radi nepotrebnog gomilanja bogatstva i hrane, također podliježe zakonu karme. Prema svojoj okolini čovjek se treba ponašati s poštovanjem. 

U kontekstu izgradnje tijela čovjek može jesti biljni i životinjski svijet ovisno o tome koja iskustva ima potrebu proživljavati, međutim treba naglasiti da se to odnosi na biljke i životinje koje su se razvijale u svom prirodnom okolišu. Život je svuda oko nas i u tom kontekstu što god čovjek pojeo unio je u sebe neki oblik života. Teza onih vegetarijanaca koji tvrde da ne jedu životinje, jer ne vole ubijanje je površna, jer život je sveprisutan. U današnje doba izuzetno je važno razlikovati stvarnu hranu od onoga što se samo reklamira kao hrana. Potrebno je biti svjestan činjenice kako sve ono što je nastalo čovjekovom kreacijom, tijelo ne može u potpunosti asimilirati, ako uopće može asimilirati. Tome je tako, jer čovjek nema sposobnost stvaranja novoga oblika života s prirodnim elektricitetom, već može jedino sam sebe replicirati na takav način. Sva hrana koju je čovjek stvorio je umjetna i kao takva je otrov za ljudsko tijelo. Na primjer, za mrkvu se priča da je izuzetno zdrava, a zapravo se radi o hibridnoj biljci koja je nastala spajanjem divljeg slatkog krumpira i divlje mrkve (Queen Annes Lace) i kao takva nije dobra za ljudski organizam. Kako se ovdje radi o dvije različite biljke njihovo međusobno spajanje nikako ne može nastati prirodnim putem, već je potreban škrob (ljepilo) da bi se spojile. Isto kao neki oblik partnerskog odnosa. Ako dvije osobe rezoniraju nije potrebno ljepilo koje će ih držati na okupu. Svaki oblik života koji je nastao prirodnim putem ne sadrži ljepilo, škrob. Kada vibracije rezoniraju nije potrebno ljepilo, već se stvari događaju. Više o hibridnoj i umjetno uzgojenoj hrani možete saznati proučavanjem životnog istraživačkog rada dr Sebi-a.

Divlja mrkva (Queen Annes Lace)
Divlji slatki krumpir (wild yam)

Čovjek nije sam na planeti Zemlji te mu treba biti jasno što svojim postupcima radi i kako se ponaša prema svome tijelu unoseći u njega razne oblike hrane te kako se ponaša prema svojoj okolini. Treba mu postati jasna važnost ispravnog načina ponašanja prema tijelu, a ne da se sve svodi na zadovoljavanje duševnih opsesija na štetu tijela. Čovjek treba postati svjestan posljedica koje nastaju u tijelu njegovim ponašanjem te da je karma neizbježna. Čovjekova dužnost je omogućiti tijelu da se očisti i održavati stanje prema originalnom nacrtu. Čovjek je dio okoline, ne bi se trebao postavljati kao neko uzvišeno biće koje misli da može što hoće. Svuda oko nas vladaju isti principi, neovisno o tome što mi kao pojedinci mislili. Prehrana je samo jedan od beskonačnih oblika spoznavanja okoline te je nužno znati kako pojedina namirnica utječe na svijest čovjeka, pogotovo u fazi regeneracije koja se javlja nakon prestanka gladovanja. 

U današnje doba život je tragedija prehrane, jer čim čovjek napuni stomak hranom počne se osjećati bolje. Taj ojećaj proizlazi iz činjenice da je proces eliminacije otpada zaustavljen. Ova činjenica objašnjava zašto je unošenje hrane postala navika i više nije ono što je priroda naumila da bude, a to je potreba, a ne samo zadovoljstvo. Čovjek ima potrebu izgraditi tijelo i kada tijelo dosegne originalni nacrt potreba za hranom se smanjuje, ali ne nestaje. Isto tako čovjek ima potrebu upoznati svijet oko sebe, ali se pri tome čovjek ne bi trebao vezivati kao na primjer ovisnost o čokoladi i sl.

U kontekstu suhog gladovanja tijelo treba očistiti od grubog otpada i olakšati mu prolazak kroz proces suhog gladovanja. Promjena koju čovjek treba napraviti kao dio pripreme je prelazak na lakše probavljivu hranu koja će pomoći tijelu izbaciti grubi otpad i pripremiti tijelo za dubinsko čišćenje. Voće je izrazito jak čistač tijela čija kiselina otapa otpad u tijelu i na takav način pomaže tijelu da ga izbaci van, dok je povrće grublji čistač. Povrće svojom građom gura otpad van. Ukoliko je potrebno čovjek može odraditi i razne tehnike čišćenja pojedinih organa kao npr. čišćenje bubrega, jetre, crijeva, itd. Različitim tehnikama disanja može očistiti pluća, krv. Dugotrajno hodanje je odlično za čišćenje limfnog sustava, itd. 

 

VODA I TIJELO

Ljudsko tijelo je 70% sačinjeno od vode i ne može opstati bez vode. Ovo je jedna od temeljnih istina kada je riječ o suhom gladovanju. Prestankom unošenja vode čovjek ne ostaje bez vode, jer postoji prirodni mehanizam pomoću kojeg tijelo sintetizira vlastitu vodu. Razgradnjom masti, tijelo sintetizira vlastitu vodu koristeći kisik iz zraka. Na ovakav način, dolazi do zamjene stare i mrtve vode u tijelu novom i svježom koju je tijelo samo sebi stvorilo. U ovome je tajna suhog gladovanja, jer je zamjena stare vode novom moguća jedino prestankom unošenja vode. Kada se uzme u obzir da voda pamti, zamjenom stare novom vodom dolazi do svježih čistih misli, tijelo je oslobođeno starih vibracija koje su ometale rad tijela. 

Za svaki oblik upale potrebna je voda. Zamislite samo što sve živi u vodi koju je čovjek skupljao godinama i koji sve problemi mogu nastati samo iz činjenice da se u tijelu nalazi stara, mrtva voda puna raznih mikroorganizama koji tijelu nisu potrebni. Voda se smatra izvorom života, ali isto tako voda može biti i izvor smrti. Voda ima sposobnost prijenosa tvari i organizama. Čovjek kada vidi neki potok – vidi vodu, kada otvori pipu – vidi vodu, u planinskom izvoru – vidi vodu, međutim sva ta voda je puna anorganskih minerala i mikroorganizama. Ta voda je zemljin krvotok, pa kao što krv u ljudskome tijelu ima funkciju raznošenja hranjivih tvari, isto tako voda na planeti Zemlji ima funkciju raznošenja hranjivih tvari. Hranjive tvari koje voda nosi su anorganski minerali, koje biljke koriste u procesu izgradnje vlastitih tijela, tijekom kojega se anorganski mineral pretvara u organski. Svi smo svjedoci da se u vodi nalazi kamenac koje ljudski organizam ne može asimilirati, već se taloži u krvožilnom sustavu, na zubima i sl. Najbolja voda za ljudski organizam je ona koju je tijelo samo proizvelo, a nakon toga slijedi živa destilirana voda puna organskih minerala koju nalazimo u voću, pa oživljena destilirana voda, itd. Čista destilirana voda nije nikakva fikcija i izmišljotina, već postoji u prirodi, dio je prirodnih procesa i zove se kiša, iako danas treba imati na umu zagađenost atmosfere zbog koje je praktički nemoguće u prirodi pronaći čistu destiliranu vodu. Kada voda izvrši svoju funkciju, odnosno kada prenese anorganske minerale do biljaka i životinja, njena funkcija je izvršena, ona isparava, postaje zrak, odnosno oslobađa se smeća, svega onoga što je na sebe vezala. Voda slobodna od svih nečistoća postaje ponovo sposobna da na sebe veže nove minerale. Postoje tri agregatna stanja vode: led, voda i para, pa prema tome postoje i tri oblika konzumiranja vode i tijelo ima sposobnost konzumirati vodu u sva tri agregatna stanja. 

Postoje zablude o tome da destilirana vode demineralizira tijelo. Tijelo je izgrađeno od minerala i ne postoji na ovom svijetu zato jer su ga spojile fizikalne sile, već zato jer postoji energetsko tijelo koje ga drži na okupu poput magneta koji je okupio oko sebe metale. Dokaz tome je trenutak smrti kada životna sila napušta tijelo, a tijelo se nakon toga raspadne, pretvori u prah – iz praha je nastalo, u prah će se vratiti. Unosom destilirane vode, doista imamo osjećaj da voda odnosi minerale iz našega tijela, jer tome i jest tako, ali taj osjećaj se odnosi na višak minerala u našem tijelu, a ne na one minerale koje je tijelo već asimiliralo. Sve ono što destilirana voda odnosi je višak koje tijelo nije asimiliralo. Nakon što se tijelo pročisti od viškova, tada će nestati i osjećaj odnošenja, jer voda više neće imati što odnositi. 

Još jedan pojam koji je nužno objasniti, a koji može biti izvor zabluda, je dehidracija. Dehidracija ne znači nedostatak vode, već nedostatak vodika kojeg tijelo koristi kao pogonsko gorivo. Kada ponestane vodika kojega tijelo izvlači iz vode, tijelo počinje s razgradnjom masti, bjelančevina itd, te sintezom kisika iz zraka nastaje voda. Organ s najvećim kapacitetom spremanja vodika je jetra.

Voda ima svoju strukturu i sposobnost pamćenja. Struktura vode održava zdravu strukturu tijela. Sve je energija, sve vibrira određenom frekvencijom, pa tako i voda. Zdrava struktura vode omogućava pozitivan efekt na tijelo.

PSIHOLOŠKA PRIPREMA – TEMELJNA RASPOLOŽENJA ZA SUHO GLADOVANJE

 

Devocija prema istini i ispravnim postupcima

Devocija prema istini i ispravnim postupcima je najvažnija osobina koju bi čovjek trebao imati prije nego počne sa suhim gladovanjem. Ovo vrijedi za svaki oblik osobnog razvoja. Istina je ta koja oslobađa. Čak ni samo iskustvo ponekad nije dovoljno ako čovjek spava, ako nije budan i ako ne teži istini, već sam sebe obmanjuje. Činjenica je da iskustvo neće nestati, međutim sve dok čovjek nepristrano ne pogleda proživljeno iskustvo i ne spozna lekciju koju je trebao naučiti do tada, čovjek neće postajati sposobniji za život, već će ga krivi zaključci i odluke voditi u krivom smjeru sve dok ne nauči lekciju. Čovjek treba gajiti ljubav prema istini i ispravnim postupcima, jer onaj koji traži, taj i nađe i tek tada se događa osobni razvoj. Onaj koji sam sebe obmanjuje raznim predrasudama, lažnim uvjerenjima i očekivanjima, taj stagnira. Nužno je napustiti sve predrasude, lažna uvjerenja, očekivanja i sl. Suho gladovanje je put s puno lekcija korisnih za život i zato je važno biti prisutan i držati pažnju na procese u tijelu. Da bi se blago koje se nalazi na putu apsorbiralo potrebno je priznati vlastite pogreške, pogledati istini u oči i napraviti poželjnu promjenu, početi postupati ispravno. Održavati kontinuiranu svjesnu pozornost prema istini.

„Život nas često provjerava kroz patnju

zavodi nas preko radosti;

zato, učinimo da radost provjerava naše srce

a patnja put do istine.“

Rudolf Steiner

Mir

Tijekom suhog gladovanja čovjek prolazi intenzivna duševna stanja zbog čega je nužan vanjski mir kako bi se čovjek mogao suočiti sa samim sobom, s istinom. Cijelokupni proces nije jednostavan pa je poželjno da je osoba s nekim tko ima iskustva ili neka bude sama ako se osjeća spremnom. Okolina u kojoj se osoba nalazi treba biti podržavajuća i ohrabrujuća za osobu koja prolazi proces. Najbolje je vrijeme provoditi u prirodi, šumi, moru, okružen prirodnim frekevencijama.

„U duši traži i naći ćeš

zagonetke svijeta; tada,

uzdaj se u život i uči od njega:

u životu ćeš biti utjelovljeni 

odgovor na zagonetke svijeta“

Rudolf Steiner

 

Bezuvjetna ljubav prema tijelu

Tijelo je čovjekovo vozilo koje mu koristi za spoznavanje vlastite okoline. Treba ga upoznati da bi ga se moglo koristiti na ispravan način. Upoznati ga se može jedino iskazujući bezuvjetnu ljubav prema njemu. Onaj tko ne poznaje svoje tijelo, ne može ga niti na ispravan način koristiti. Tijelo je već savršeno i takvim ga treba prihvatiti. Težiti nekom idealu nema smisla, jer u prirodi ne postoje dvije iste pojave i ne postoji nesavršenost. Težnja za nekim idealom je izražavanje neljubavi prema tijelu. Suho gladovanje pomaže tijelu da se vrati u svoje izvorno stanje. 

Tijelo je svijesno biće i kako se ponaša prema njemu tako će se vratiti. Djelovati iz ljubavi prema tijelu znači prihvatiti vlastito tijelo i slušati signale koje šalje. Tijelo je čovjekov hram i treba ga maksimalno poštovati. Čovjek koji godinama nije slušao tijelo, već je provodio vlastitu samovolju, treba odraditi suprotnu pozitivnu aktivnost kako bi omogućio tijelu da se vrati u izvorno stanje. Gladovanje je iskazivanje ljubavi prema tijelu, jer tijelo na takav način ima šansu osloboditi se svega što mu ne treba.

 

Discipliniratnost

Suho gladovanje je duševno intenzivno iskustvo za čovjeka. Da bi čovjek imao potpuni doživljaj potrebno je slijediti određene korake kao što su na primjer: ispravna prehrana, duže šetnje po prirodi, privremena izolacija od društva, vježbe disanja, usmjeravanje pozornosti na vlastita duševna i tjelesna stanja itd. Čovjek se treba baviti jedino i isključivo samim sobom. Ukupna pozornost treba biti preusmjerena na unutrašnjost. Treba težiti istini i ispravnim postupcima i direktno se suočiti sa svime što nije istina. Svaku prepreku koja se javi treba spoznati i naučiti lekciju, jer tako se tijelo i duša oslobađaju. Kada toksini jednom izađu, nestat će i misli vezanih za toksine. Ostat će samo sjećanje i osjećaj čistoće. Sve su to određeni oblici disciplina kojih bi se čovjek trebao pridržavati kako bi što je moguće lakše prošao kroz proces suhog gladovanja. Ako vam se ide u prirodu – idite šetati, ako vam se spava – spavajte, ako imate problem – meditirajte. Za bilo kakvo životno postignuće, nužna je disciplina.

 

Strpljenje

Događaji u našoj okolini se ne događaju onako kako je sebi netko zamislio, već je svaki događaj posljedica aktivnosti različitih duhovnih bića. Tijelo je skup svjesnih duhovnih bića. Tijelo ima svoj original nacrt i suhim gladovanjem čovjek daje priliku tijelu da se vrati u svoje izvorno stanje, međutim povratak se ne odvija onako kako je sebi netko zamislio, već se odvija prema prioritetima tijela. Zato je nužno razviti osjećaj strpljenja koji će omogućiti povratak tjelu u izvorno stanje. Čovjek treba slušati i obraćati pozornost, učiti lekcije, i pustiti da se procesi odigraju bez smetnji.

 

Nesebičnost

Čovjek treba biti sposoban sebe nepristrano promatrati, mora biti propustan za duhovni svijet, odnosno za svijet oko sebe. Čovjek se treba ponašati poput ljudskog oka. Zašto čovjek vidi? Zašto svjetlost prolazi kroz oko? Ovo treba shvatiti isključivo kao usporedbu. Čovjek vidi jer oko ne želi ništa za sebe, već nesebično, propušta svjetlost, jer kada bi oko htjelo nešto za sebe tada ne bi vidjeli ono što je, već ono što oko želi. Na ovakav način treba promatrati svijet oko sebe. Treba ga doživljavati nesebično kao što to radimo s fizičkim svijetom. U fizičkoj realnosti nitko ne pokušava proći glavom kroz zid, jer zna da to ne može. Prihvaća se zid takvim kakav je i ne pokušava ga se promijeniti, međutim kada je riječ o ljudima onda je situacija malo drugačija. Ljudi projiciraju vlastitu osobnost na druge i pokušavaju druge promijeniti da budu nešto što njima paše. Na ovakav način, izbjegava se realnost. Dakle, čovjek treba biti sposoban tijelo promatrati nepristrano, nesebično, kako bi mogao nešto naučiti.

 

Odgovornost

Čovjek je obvezan preuzeti odgovornost za svoje tijelo. Ako čovjek ne preuzme odgovornost za svoje tijelo nitko drugi neće. Nitko drugi neće, ne zato jer možda netko ne bi htio, već zato jer je to nemoguće. Kada je čovjek bolestan nema tog doktora koji mu može pomoći. Doktor može samo odgoditi suočavanje sa stvarnim uzrokom bolesti, doktor može stvoriti lažan osjećaj zdravlja, ali nikada ne može dovesti osobu u zdravo stanje. To može jedino sama osoba, preuzimanjem odgovornosti za vlastito zdravlje.

 

Volja za spoznajom

Što znači imati volju za spoznajom, lako se može shvatiti iz priče pod nazivom „Želja za istinom“.

„Jedan mladi aspirant došao je kod poznatog rošija i zamolio ga da ga primi za učenika. Ovaj ga zapita da li je njegova želja da doživi isitinu dovoljno jaka. Mladić mu odgovori: „Želim istinu više od svega na svijetu.“ Roši mu reče: „Onda možeš da ostaneš.“

Učenik je radio svakodnevne poslove, donosio vodu, kuhao hranu za učitelja, prao suđe, kopao, ponekad meditirao, ali od istine ni traga ni glasa. Prolazili su mjeseci, prolazile su godine i u učeniku je sve više raslo nezadovoljstvo. „Ja sam došao ovde da bih doživio istinu, a ne da budem sluga“, mislio je. Jednog dana nije mogao više da izdrži i požalio se rošiju. Ovaj mu reče: „Hajdemo u šetnju.“ Učenik pomisli: „Sada će roši nešto da izvede i ja ću dobiti nagradu za sve ovo čekanje.“ I krenu pun iščekivanja. Kada su došli do dubokog potoka, roši ne pođe preko brvna, već zagazi u vodu. „Aha“, pomisli učenik, „sada će mi dati lekciju. Učiniće nešto i ja ću se prosvijetliti.“

Kada su bili nasred potoka, u dubokoj vodi, roši iznenada šćepa učenika za vrat i potopi ga u vodu. „To je to!“, pomisli ovaj. „Sada ću se prosvijetliti.“

Međutim, ništa se nije desilo, izuzev što ga je roši čvrsto držao u ledenoj vodi. Učeniku je počeo da nestaje zrak. On je i dalje čekao prosvjetljenje, ali da bi opomenuo rošija da ne pretjera sa lekcijom, on pusti nekoliko mjehura zraka.

Roši ga je i dalje čvrsto držao pod vodom.

Učeniku više nije bilo do šale. „Može svašta da mi se desi“, pomisli i počne da se koprca, pokušavajući da skrati ovakvo podučavanje. Roši ga je i dalje čvrsto držao pod vodom. Iznenada je učeniku mnogo toga postalo jasno. „Udaviti će me. Udaviti će me, to je sigurno. Ovaj čovjek i nije nikakav učitelj. Umjesto da mi prenese prosvjetljenje, koristio me je kao slugu. A uvijek mi je izgledao nastran.“ I on se sjeti svih glasina koje je čuo o svom učitelju. Sada je bio siguran da su bile istinite i da ima posla sa nastranom osobom ili luđakom. „Kakvo prosvjetljenje, hoću da živim! Hoću samo napolje iz ove ledene vode! Napolje!“ I on napreže svu svoju snagu da bi se iščupao. Ali roši nije popuštao. Učenik uvide da mu je došao kraj. Napuštala ga je snaga, nagutao se ledene vode, pluća se htjela da mu prsnu. Imao je samo jedan misao u svijesti – napolje iz vode. On napreže svu preostalu snagu, pokušavajući da se otme. U tom trenutku ga roši pusti i on iskoči iz vode sa krikom koji se čuo nadaleko: „A a a a a!!!“. Roši ga strašno prodrma i reče mu: „E kada budeš želeo istinu toliko koliko želiš taj vazduh, doživjeti ćeš prosvjetljenje!“

Na isti način čovjek treba imati volju spoznati svoje tijelo i sve one snage koje ga uništavaju i izgrađuju.

 

MEDITACIJA

Meditacija je stanje bez uma, stanje čiste svijesti bez misli. Tek iz takvog stanja je moguće nepristrano promatrati događaje iz okoline. Iz tog stanja bi trebalo promatrati vlastita tijela, njegove reakcije i duševna stanja koja se javljaju tijekom suhog gladovanja. Za pojedince to možda izgleda nedokučivo, međutim moguće je. Suho gladovanje približava tom stanju, jer se tijelo čisti toksina i sveg otpada od kojega se javljaju razne misli. Kada se otpad izbaci iz tijela, nestaju i te misli. Kroz meditaciju čovjek spoznaje kako je misli sve manje. Kada misli u potpunosti nestanu, preostaje istina. Suho gladovanje ne oslobađa u potpunosti misli, ali oslobađa onog dijela koji proizlazi od otpada koje se nalazi u tijelu. Preostale misli odnose se na vanjsku okolinu i potisnute duševne sadržaje. Čovjek treba prepoznati razliku između misli koje dolaze kao posljedica osobnih duševnih sadržaja i misli koje se javljaju u duši kao refleksija vanjskih okolnosti, kada je duša samo ogledalo. Ako čovjek na ovakav način pristupi suhom gladovanju, ako usmjeri pozornost na ovakav način, tada je moguće prepoznati razlike između misli. U konačnici se dolazi do spoznaje da od osobe može doći samo jedna misao, a sve ostale su vanjske, i tada čovjek može nepristrano promatrati svoja duševna i tjelesna stanja koja prolazi tijekom suhog gladovanja. 

 

DISANJE I FIZIČKA AKTIVNOST

Životna energija je svuda oko nas, doslovno razlivena po zraku. Kada se životna energija koncentrira tada dobivamo opipljive, vidljive oblike, takve kao što je ljudsko tijelo. Manje koncentrirana životna energija, materijal je iz kojeg se sastoje suptilniji objekti: misli, osjećaji, itd. Životna energija jest sama naša priroda. Čovjek živi u ovome svijetu samo kada diše. Ali, kako diše? Disati se može na različite načine. Ako želimo kroz život vući bolesti i patnje dovoljno je da slabo uvlačimo malu količinu prljavog zraka, neispunjenog kisikom i energijom, u pluća i obratno. Za slabu podršku života, to je dovoljno. Za potpun, vrijedan, zdrav i sretan život, nije dovoljno. 

Svaki oblik fizičke aktivnosti je povezan s disanjem, zato su poželjne dugotrajne šetnje prirodom tijekom suhog gladovanja. Fizička aktivnost potiče dublje disanje. Šetnja šumom omogućuje svježi zrak bogat kisikom i životnom energijom. Dublje udisanje takvog zraka pročišćuje tijelo.

 

DIJAGNOZA TJELESNOG STANJA

Prije početka suhog gladovanja nužno je napraviti dijagnozu tjelesnog i duševnog stanja. Utvrditi tjelesno i duševno stanje ne znači otiči kod doktora koji će vam “objasniti” u kakvom se psiho-fizičkom stanju nalazite. Osnovni uvijet za ozdravljenje je prije svega svijest da vam nitko ne može pomoći osim vas samih. Drugi vas mogu jedino informirati, pokazati vam smijer u kojem se možda krije odgovor na problematiku koju proživljavate, ali pojedinac je taj koji treba prehodati taj put.  Utvrditi stanje znači da osoba sama treba dokučiti i osvijestiti stanje u kojem se nalazi u kontekstu problema kojeg proživljava. U vlastitoj okolini se možete jedino informirati, poslušati tuđa iskustva, ali pri tome paziti da se ne identificirate s tuđim stanjem.  Nitko vam ne može točno utvrditi dijagnozu osim vas samih i to vlastitim unutarnjim radom. Vanjska slika je samo preslika vaše unutrašnjosti. Potrebno je otprilike utvrditi:

  • relativnu količinu otpada u tijelu,
  • vrstu otpada koja dominira (sluz, otrovi…),
  • koja vrsta i količina droge je korištena u slučaju prisutnosti gnoja,
  • koji organi su u procesu raspadanja, ukoliko ih ima,
  • koja je razina vitalnosti,
  • koje misli i osjećaji prate navedena tjelesna stanja. 

Svaka osoba, ukoliko nepristrano promatra svoje tjeleo, može odgovoriti na gornja pitanja. Sljedeći korak je pregled povijesti bolesti utvrđivanjem narednih činjenica:

  • Koliko dugo je osoba bolesna?
  • Kako se zove bolest koju osoba ima?
  • Koja je bila priroda liječenja bolesti?
  • Koliko dugo i na koji način se bolest liječila?
  • Je li osoba bila na operaciji?
  • Je li osoba bila ne nekom drugom obliku liječenja?
  • Koje misli i osjećaji su se javljali u navedenim stanjima?

Slijedeće čega bi osoba trebala biti svjesna je:

  • koji je trenutni oblik ishrane,
  • za kojom hranom ima posebnu želju,
  • nepoželjnih i nepotrenih navika,
  • način na koji se osoba prije hranila,
  • koje misli i osjećaji se javljaju u navedenim stanjima.

Kratkotrajno gladovanje je odlična metoda, pomoću koje se vrlo lako može doći do odgovora na gornja pitanja. Što se prije pacjent počne osjećati loše tijekom kratkog gladovanja to je više zatrovan i začepljen. Ako se osobi počinje vrtjeti, jave se glavobolje, znači da ima puno toksina i sluzi u tijelu. Ako se javlja pojačano lupanje srca, znači da osoba negdje u sistemu ima gnoj ili se radi o drogama koje je koristio prije i sada prolaze kroz sistem.

 

FAZE SUHOG GLADOVANJA

O fazama suhog gladovanja nema baš previše literature u kojoj čovjek može nešto naučiti, osim nekoliko dobrih izvora. U časopisu Svjetlost br 128, kolovoz 2013 je izašao odličan članak o suhom gladovanju u kojem je Ana Jakuba dala dobar osvrt na faze kroz koje čovjek prolazi tijekom suhog gladovanja. Knjige od Genadija Petrovića Malahova također dobar izvor informacija.  Postupak suhog gladovanja sastoji od tri faze: priprema, suho gladovanje i oporavak.

  1. PRIPREMA
  • Hrana
  • Voda
  • Psihološka priprema
  • Meditacija
  • Disanje i fizička aktivnosti
  1. SUHO GLADOVANJE
  • Faza razbijanja navike unosa hrane u tijelo – traje od prvog do drugog dana. Ovo je faza tijekom koje svaki oblik doticaja s hranom izaziva prekomjerno izlučivanje sline, javlja se osjećaj gladi i san je pogoršan. Raspoloženje se mijenja tijekom dana. Žeđ je podnošljiva.  U ovoj fazi tijelo još uvijek troši ono što je uneseno prijašnjih dana. 
  • Faza početne acidoze – traje od drugog do četvrtog dana. U to vrijeme organizam troši spremljene rezerve i drugostupanjska tkiva čijom razgradnjom se stavra kisela unutrašnjost tijela. Organizam se čisti od otpada, oslabljenih i patološki izmijenjenih tkiva. Procesi se odvijaju po načelu prioriteta, na početku se razgrađuje sve što je suvišno, a zatim nastupa red zdravih tkiva, po stupnju važnosti za vitalne aktivnosti organizma.
  • Faza odmora – počinje peti dan suhog gladovanja i završava osmi dan. Čovjek se može bolje osjećati, a slabost smanjiti. Osjećaja gladi nema, no žeđ se pojačava.
  • Faza završne acidoze – traje od osmog do jedanaestog dana suhog gladovanja. Tijekom ove faze aktiviraju se svi obrambeni mehanizmi tijela što omogućuje izlječenje od mnogih „neizlječivih“ bolesti.
  1. OPORAVAK – traje tri puta duže od samog suhog gladovanja i najznačajnija je faza. Tijekom oporavka osoba treba postepeno aktivirati tjelesnu aktivnost obrade hrane na način da prvih nekoliko dana pije voćne sokove, povrtne juhe. Nakon toga postepeno treba prelaziti na grublju hranu.  Čovjek treba obratiti pozornost na onu hranu za kojom žudi tijelo, a nakon unosa treba pratiti tjelesne reakcije, koji tip energije nastaje, itd.

Gore opisane faze predstavljaju samo grubi opis razvoja događaja. Svaka osoba je individua za sebe. Cijeli proces ovisi o stupnju zagađenosti tijela i duševnom stanju osobe. Svatko bi za sebe trebao prepoznati u kojoj se fazi nalazi. Važno je biti informiran o tome što se događa u tijelu, jer vrlo lako se može desiti da čovjek prekine postupak suhog gladovanja u jednoj od faza. U trenutku prekida krv je izrazito toksična i treba voditi posebno računa o tome da se u slučaju prekida ne počne s teškom hranom koja bi samo povećala toksičnost i dovela čovjeka u tešku situaciju.

Postoje naravno i kontraindikacije. Suho gladovanje nije za teške srčane bolesnike, osobe s jednim bubregom, teške psihičke bolesnike, trudnice, osobe sa teškom traumom mozga, osobe s rakom, ili tuberkulozom u aktivnom stanju, osobe s kardivaskulatnim bolestima, gnojnim upalama, bolestima bubrega i jetre, s patologijom endokrinog sustava, osobe s manjom tjelesnom masom, općom slabosti organizma, osobe s trombozom, tromboflebitisom i osobe psihičke nespremnosti. Sve ove kontraindikacije imaju veze s energetskom bilancom.

 

ZAKLJUČAK

Suho gladovanje je put kojim čovjek stavlja sebe na kušnju, a svoje tijelo i sebe oslobađa negativnih utjecaja. Tijekom procesa postaje svjestan tjelesnih sposobnosti i zakonitosti. Suhim gladovanjem čovjek probija vlastite granice koje si je sam postavio. Dakle ovdje se ne radi samo o čišćenju fizičkog tijela, već dolazi i do čišćenja raznih duševnih stanja koja obmanjuju ljudsku percepciju bio toga čovjek svjestan ili ne. Dolazi do multidimenzionalne transformacije.

Sukladno današnjim uvjetima života u kojima je čovjek okružen s manipulativnim utjecajima „hranom“, praktički beskorisnim doktorskim „znanjem“, zagađenom vodom, pa je znanje o suhom gladovanju aspolutno nužno, jer je to prirodni način oslobađanja od svih utjecaja. Suho gladovanje je kirurgija bez noža.

Za kraj nužno je napomenuti da postoje stupnjevi spoznaje određenih pojava, jer čovjek je multidimenzionalno biće. Pročitavši ovaj tekst vas ne čini čovjekom znanja o suhom gladovanju i o svemu onome o čemu je bilo riječi. To što je netko pročitao ovaj tekst ga samo čini informiranim, a da bi spoznaja bila ostvarena cijelim bićem potreban je direktni doživljaj na svim razinama ljudskog postojanja. Dakle, ovaj tekst treba poslužiti samo kao inspiracija potencijalnim praktikantima, a samo razumijevanje će steći prolaskom kroz iskustvo suhog gladovanja. Iskustvo je to koje obogaćuje čovjeka i čini ga čovjekom znanja. Izuzetno je važno naglasiti da postoji puno prepreka na putu suhog gladovanja s kojima se čovjek suočava, pa u tom kontekstu nije preporučljivo da se čovjek upušta u duža suha gladovanja od 2-3 dana osim ako se čovjek ne osjeća duhovno spremnim.  

No comment yet, add your voice below!


Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.