Da bi osoba bila u stanju poduzeti bilo koju kreativnu aktivnost treba se postaviti u određenu ulogu. Igranje ispravne uloge je jednako bitno kao i napuštanje te iste uloge. Onaj koji razumije obiteljsku mapu nije samo naučio kako graditi odnose, već kako zauzeti ispravnu poziciju. Identifikacija predstavlja ljudsku nesposobnost napuštanja uloge. Ovakav tip problema je teže prepoznati ako osoba nije sklona samopromatranju. 

Postoje naravno razlozi zašto netko nije u stanju napustiti određenu ulogu. Uzrok je traumatsko iskustvo. Činjenica je da i identifikacijom osoba ostvaruje određene ciljeve, ali problem s identifikacijom je taj što osoba ne želi ili nije u stanju napustiti takvu ulogu, pa onda manipulacijom okoline nastoji zadržati okolnosti koje potvrđuju postojanje uloge. Hodom do cilja osoba se postavlja u poziciju samopromatranja čime je moguće otvoriti i razriješiti čitav niz trauma koje spriječavaju osobo od samoostvarenja. 

Identifikacije također imaju svoju strukturu i treba o njima nešto znati kako bi čovjek bio u stanju ih prepoznati. Jer, osoba koja nije sklona samopromatranju o vlastitom ponašanju zna jako malo, pa je za nju ovakav tip znanja vrlo koristan da joj ukaže na probleme. Metoda diskreacije i kreacije je vrlo korisna u ovom tipu rada, olakšava prepoznavanje identifikacije. 

Teme koje se obrađuju su zadebljane u tekstu iznad.