Da bi osoba bila u stanju poduzeti bilo koju kreativnu aktivnost treba se postaviti u određenu ulogu. Igranje ispravne uloge je jednako bitno kao i napuštanje te iste uloge. Onaj koji razumije obiteljsku mapu nije samo naučio kako graditi odnose, već kako zauzeti ispravnu poziciju. Identifikacija jest preuzimanje tuđeg ponašanja radi ostvarivanja bliskog kontakta i ostvarivanja osobnih ciljeva. Identifikacija je posljedica traumatskog događaja. Ovakav tip problema je teže prepoznati ako osoba nije sklona samopromatranju, jer se radi o vrlo suptilnom utjecaju čiji utjecaj treba znati prepoznati. Potrebno je znati simptome koji su karakteristični za identifikacije.

Svaka identifikacija je utemeljena na kompenzacijskom trokutu unutar kojeg se osoba kreće. Niti jedna uloga koju osoba igra unutar kompenzacijskog trokuta nije dobra, jer se ipak radi o kompenzaciji. Potrebno je napustiti kompenzacijski model ponašanja, a da bi to bilo moguće potrebno je određeno predznanje o identifikacijama kako bi se osoba oslobodila identifikacije u potpunosti.

Metoda diskreacije i kreacije je vrlo korisna u ovom tipu rada, jer olakšava prepoznavanje identifikacije. 

Teme koje se obrađuju:

  • struktura traume proizašle iz traumatskog događaja
  • identifikacije odnosa
    • sa mučenikom
    • sa herojem
    • mrtvom osobom
    • žrtvom
    • dijetetom
  • identifikacije cilja
    • intelektualac
    • sljedbenik
    • hladna osoba
    • lutalica
    • rob
  • metoda kreacije i diskreacije