Kao što čovjek u prostorno-vremenskoj dimenziji ima fizičko tijelo, tako i u ostalim dimenzijama postojanja čovjek ima tijelo. U dimenziji bezuvjetne ljubavi čovjek koristi auru, dok u dimenziji namjere koristi merchabu (tijelo namjere) s čitavim nizom centara i organa koji se koriste za ostvarenje vlastitih kratkoričnih ciljeva i životne misije.

Kao što čovjek uz pomoć očiju prepoznaje svijet oko sebe i nije mu potrebnu crtati što vidi ispred sebe, tako isto osoba može koristiti centre i organe tijela namjere za percepciju vlastite namjere i namjere okoline. Doduše, za tako nešto osoba treba biti dovoljno pročišćena kako bi bila u stanju prepoznati centre, te ih znala upotrijebiti.

Da bi život individue imao smisla osoba treba poznavati životnu misiju. Ukupni svemir je posložen tako da te probudi, ali za ulazak u iskustvo potrebna je hrabrost i samopouzdanje. Prolaskom kroz iskustva osoba prepoznaje što joj odgovara, a posljedično dolazi i do spoznaje o vlastitoj životnoj misij. U svakom slučaju misija ima veze s onim što osobu u potpunosti ispunjava, osoba radi to spontano, automatski i s veseljem. To ne znači da na tom putu nema prepreka. Baš suprotno, Jednom kada čovjek prepozna svoju misiju sve što može nastojati će vas zaustaviti. Zato je vrlo korisno poznavati merchabu iz koje čovjek može crpiti snagu i samopouzdanje za vlastiti napredak. Osoba uči koristiti organe merchabe – hara linije, intencijske niti i dan-tianove.

Življenjem vlastite misije osoba unaprijeđuje svoju okolinu, a kako se razvija na svom putu tako upoznaje i razine kreacije unutar kojih djeluje. Ono što osobu može sprječiti od spoznaje ove dimenzije postojanja jest obrambeni mehanizam koji je osoba izgradila na svom putu. Obrambeni mehanizam sputava osobu u samorealizaciji, odvaja ju od novih iskustava. Potrebno je osloboditi se njegova utjecaja, ali i svih ostalih utjecaja kako osoba ne bi upala u zamke osjećajnosti. Zamke navode osobu na pogrešne zaključke i odluke i tako odvlače osobu od životne misije.