Matrica je sustav. Matrica je sve ono što tebe iskorištava u ime zadovoljavanja uvjeta sistema. To je svijet koji ti je prevučen preko očiju da ne vidiš istinu, a istina je da smo postali zarobljenici vlastitog uma. Matrica je sve ono što te vodi na unaprijed definiranu poziciju, kada znaš točno kuda put vodi. Matrica je skup određenih pravila kojih se svi trebaju pridržavati neovisno jesu li pravila ispravna ili ne.  Da je riječ o duhovnim istinama čovjek ne bi ništa rekao, ali kada se radi o nekim izmišljenim pravilima od kojih samo neki pojedinci imaju korist, onda je to veliki problem. 


Matrica 1.0: Ideološka Matrica
Prva verzija matrice je funkcionirala na energetskom polju. Centri moći su ti koji upravljaju globalnim energetskim poljem. U početku se upravljalo narativom, pričale su se priče koje su se prenosile sa koljena na koljeno. Religija je imala značajan utjecaj na razvoj čovječanstva. Religija je vodila ratove i definirala način života. Tko se s time nije slagao ili se opirao, završio je na lomači. Matrica 1.0 funkcionira na razini vjerovanja, a slijepi vjernici su bili njezini zaštitinici. Razina ispod religijskih vjerovanja su ljudski zakoni u koje ljudi također vjeruju i slijepo ih prate. 


Matrica 2.0: Tehnološka matrica
Matrica 2.0 je tehnološke prirode. Globalnim poljem se više ne upravlja riječima, već se sada riječ prenosi putem TVa, radija i interneta. Televizija (tele + vizija) – pričam ti priču i tako utječem na ono što vidiš. Radio broadcast (broad + casting) – široko bacanje – široko utjecanje na ono što mislimo. Internet je nešto između TVa i Radija. Tv je slika i zvuk (riječ), Radio je zvuk (riječ), a internet je slika i riječ. Ako religija i politika upravljaju Matricom 1.0, a onda mediji upravljaju Matricom 2.0.


Matrica 3.0: Digitalna matrica
Matrica 3.0 je digitalna matrica i njome upravlja AI. Svaka matrica ima svoju infrastrukturu. Matrica 1.0 je imala crkve i svi oni koji rade u takvim i sličnim institucijama su štićenici matrice 1.0. Infrastruktura Matrice 2.0 je tehnologija, kompjuteri, internet i štićenici su svi oni čiji život je nezamisliv bez tehnologije. Infrastruktura Matrice 3.0 jest alogirtam, internet stvari, 5G+ mreža itd. 

Razlika između Matrice 3.0 i prijašnjih verzija Matrice je u tome što Matricom 3.0 više ne upravlja čovjek već AI. Sve je veći broj ljudi koji bezuvjetno vjeruju umjetnoj inteligenciji. Zadaća Matrice 3.0 je totalno ukloniti čovjeka sa lica Zemlje. To ne znači da će ljudsko tijelo nestati. Neće nestati, ali u njemu će boraviti nesvjestan čovjek koji misli i djeluje kako mu AI kaže. Drugim riječima ljudi se pretvaraju u robote i to je ono što je pravi transhumanizam. Točka na i je fuzija ljudskog tijela s kompjutorskim čipovima (poput Quantum Dots), te stvaranje sintetičkih tijela. 

Ako sve ovo usporedimo s financijskim sustavom onda možemo reći da u Matrici 1.0 vrijedi zlatni standard. U Matrici 2.0. vrijedi fiat valuta koja uživa povjerenje građana temeljem prirodnih bogatstava zemlje, a u Matrici 3.0. vrijedi električna energija i BitCoin. Da bi se aktivirala Matrica 3.0 potrebno je prvo na umjetan način srušiti postojeći monetarni sustav, kako bi narod stekao povjerenje u novi monetarni sustav kao jedino moguće riješenje. Obzirom da je problem sadašnjeg i prijašnjeg sustava inflacija, onda će napuhana inflacija i biti triger za prelazak na digitalni monetarni sustav. 


Inflacija
Inflacija je ekonomski problem koji se javlja već godinama. Kreirani su bezbrojni programi s ciljem smanjenja utjecaja inflacije, međutim, to su sve bila neka kompromisna rješenja koja zapravo nisu stvorila nikakav rezultat, već samo inflaciji dala vjetar u leđa. Za razumijevanje inflacije, prvo treba razumjeti što je novac i kako nastaje. Treba se vratiti na sami početak nastanka novca, jer u današnje doba prevladava izopačena percepcija novca i njegovog nastanka. Prevladava mišljenje da su banke te koje stvaraju novac, a to nije istina. Banke su institucije koje su privatizirale tiskanje novca i iskrivile percepciju novca.

Dakle, što je novac? Novac je sredstvo razmjene i simbol ekonomske vrijednosti koja je nastala ljudskim radom. Banka je posrednik između dviju strana koja potvrđuje postojanje transkacije nastale vrijednosti. Banka nije ta koja stvara vrijednost niti ima moć tiskati novac po vlastitom nahođenju, već stvaranje novog novca diktiraju ekonomski odnosi na tržištu. Idealno bi bilo kada bi se sve moglo kompenzirati, pa tada novac uopće ne bi postojao, međutim nerealno je to očekivati u današnjem društvu. Osim toga, novac postoji da olakša i ubrza trgovinske procese. Novac sam po sebi nema nikakvu vrijednost (osim vrijednost printanja, ali nije nastao s tom svrhom), već simbolizira vrijednost obavljenog rada i u tu svrhu je stvoren.

Količina novca u opticaju govori o vrijednosti obavljenog rada. Kada je društvo u razvoju prirodno je i normalno da raste količina novca u opticaju, međutim taj razvoj ima svoj “kraj”. To je kao kada sređujete svoj stan, postoji kraj kada više nema što da se sredi osim nekog održavanja. Osim izgradnje i povremenog održavanja, postoje i procesi koji se kontinurano ponavljaju, poput proizvodnje hrane. U prozvodnju je potrebno investirati kako bi se omogućila proizvodnja veće količine hrane kako broj stanovnika raste, ali i to ima neki svoj privremeni kraj. Stvore se veći kapaciteti od realne potrebe i tako postoji period smanjene ekonomske aktivnosti. U tom trenutku sav višak novca je potrebno ukloniti s tržišta. I to je ono što se bankarima ne sviđa. Žulja ih taj kraj, pa su izmislili termine poput obrtaja novca i dobiti. Njima je važno da se novac okreće, jer tako se puni njihova kesa. To je ono što se uči u školama i to je samo jedna od prevara.


Nedozvoljena dobit i upotreba kapitala
Nedozvoljena dobit znači da netko na tržištu iskorištava društvenu radnu snagu za privatne interese. Takve pojedince se može prepoznati po većoj količini novca na računu. Obiteljski biznis bez tehnoloških rješenja je ok, ako ga vode članovi obitelji, jer se tim novcem financira obitelj. Ako postoje velike tržišne potrebe, jedna ih obitelj neće moći zadovoljiti vlastitim radom, već će se na tržištu pojaviti novi akteri. Ovakav model je u rajskoj ekonomiji dozvoljen. Obiteljski biznis ne smije koristiti kapitalna dobra za vlastite interese, jer kapitalno dobro je društveno dobro, koje zamjenjuje veći broj radnika od same obitelji. Ako kapitalno dobro zamjenjuje rad primjerice 20 ljudi, onda četveročlana obitelj može iskoristiti kapitalno dobro samo za četiri osobe, a sve ono što je takva obitelj zaradila preko toga treba biti vraćeno društvu, u suprotnom zadržava nedozvoljenu dobit. Najbolje bi bilo da se kapitalna dobra koriste u društvenim kompanijama koje rade za društvo, a ne za privatne interese. Drugim riječima, svaka zloupotreba društva u vlastite interese treba biti najstrože kažnjena, a novac tako zarađen vraćen društvu, jer takvo gomilanje novca stvara privatne centre moći. Taj novac se treba vratiti društvu ili ukloniti s tržišta. Gomilanje novca na privatnim računima stvara nejednakost stečenu na grbači drugih. Ta nejednakost uzrokuje mržnje i nemir među ljudima, jer na kraju ispada da određeni pojedinci mogu imati sve, a drugi ne mogu. 


Povijest privatizacije novca i zlata
U počecima razvoja bankarstva novac se gomilao na pojedinim računima, te su banke odlučile privatizirati taj novac tako da su izmislile pokriće u zlatu (pokradenom zlatu). Privatizacijom depozita, te njihovim daljnjim iznajmljivanjem banka je novac pretvorila u robu. Novac nije roba. Zlato se samo koristilo kao poluga stvaranja još više novca tako što se manipuliralo cijenom zlata. To je temelj današnje ekonomije koja govori da cijenu definiraju ponuda i potražnja. Obzirom da zlata ima malo, cijena raste u nebo. Naravno, tvorci takvog ekonomskog sustava su prvo osigurali zlatne rezerve, a zatim su potaknuli umjetnu potražnju za zlatom kao rijetkim metalom. Potražnja je porasla, a ponuda je ograničena, što je rezultiralo porastom cijene zlata, i tako se stvorio dodatni izvor financiranja. Radi se o zloupotrebi zakona ponude i potražnje stvaranjem umjetne potražnje za nečim što nema nikakvu svrhu u životu čovjeka osima da se time kiti. Tehnološka primjena i proizovdnje konektora je nešto drugo. Zakon ponude i potražnje ne bi trebao biti korišten samo za definiranje cijene, već bi nas trebao upozoravati na količinu robe koja je potrebna tržištu. Regulirati se trebaju cijena i proizvodnja. U kontekstu zlata i ostalih oblika pokrića, namjerno se umrtvila proizvodnja jer se radi o nečemu što je rijetko, izmislila se potražnja i jedino što preostaje jest regulirati cijenu i to još na “slobodnom” tržištu.


Slobodno tržište je iluzuija
Smisao slobodnog tržišta je privatan biznis koji radi za profit. Nastalo je u trenutku kada su velike institucije zauzele pozicije pokrića s ciljem da se mali izgube u kaosu cjenkanja. Dok su mali u kaosu, veliki se organiziraju i grupiraju radi vlastitog interesa i profita. To je stvarna bolest sustava. Na slobodnom tržištu ne postoji administrativni centar koji djeluje u interesu društva, već samo potencijalno nose imena kao da rade za društvo. Na primjer, privatni poljiprivrednici rade za sebe i nikoga nije briga koliko se čega proizvede, već svaki gleda da proda po što većoj cijeni. A kada bi postojala centralna institucija koja prati tržišne potrebe onda se proizvedena količina može regulirati i preusmjeriti na one proizvode kojih ima manje. Slobodno tržište je pod kontrolom, a kaos kojeg stvaraju “mali” se koristi kao izgovor za još strožu kontrolu, da sve ode pod jednu kapu. Kontrolna točka se mora stvoriti pod svaku cijenu, jer u suprotnom će doći do sloma tržišta, a banke to neće moći pratiti. Sve te nagle promjene, industrijske revolucije, zapravo nije nikakav napredak, već spašavanje sustava kako na vidjelo ne bi izašla istina da je sustav pogrešan. Sustav ne treba spašavati, već ga je potrebno utemeljiti na duhovnim istinama. Slobodno tržište je nužna posljedica privatizacije depozita. Od tuda i dolazi ideja privatizacije. Jednostavno duhovna istina je da smo svi jedno i da nema izolacije (privatizacije). Ako ideš protiv te istine kad-tad ćeš shvatiti da je to slijepa ulica. Problem novog digitalnog monetarnog sustava je naravno pokušaj da se stvari kontroliraju na svakom koraku radi nezaustavljive inflacije, ali i to ima svoj kraj. Ljudi će jednostavno biti iscijeđeni takvim sustavom. Raditi će za ništa, dok ne nastane građanski rat ili će jednostavno ljudi nestati sa lica Zemlje.


Inflacija i korupcija
Slobodno tržište postoji samo zato da se stvori privid slobode, jer bi se ljudi inače pobunili. Također služi kao sredstvo stvaranja kaosa putem medija. Sloboda medija znači da svatko može pričati što hoće, a takve informacija onda dolaze do tržišta na kojem opet svatko misli što hoće. Slobodno tržište je tehnika zavadi pa vladaj umotano u celofan Slobode. Slobodom medija ljudi se razdvajaju u onom što ih najviše čini ljudima, mišljenju. Sloboda tržišta je stvorila puno različitih mišljenja. Ljudi se povezuju i grupiraju na temelju mišljenja, a obzirom da tu ne postoji jedinstvo, onda ima jako puno malih grupa koje se međusobno svađaju i nemaju snagu izboriti se sa organiziranim kriminalom. U duhovnom smislu jedino istina prevladava. Sa istinom nema šale, nema kompromisa. Treba slijediti univerzalne zakone i onda nema problema. Univerzalna istina stvara jedinstvenu strukturu koja jača sve sudionike, a ne samo pojedince. A u današnjem društvu vladaju šarlatani koji nemaju pojma što rade, ali im polazi za rukom jer su okruženi ovcama. 

Problem pobune je što će ljudi tražiti riješenje u postojećem sustavu, a to nije moguće. Sustav je pogrešan, ali to njegovi kreatori neće nikada priznati. Sustav ne radi za čovječanstvo, već ga uništava. Inflacija je posljedica korumpiranog društva. Inflacija je signal da je sustav negdje pukao. Inflacija je znak da je zemlja pod ekonomskom okupacijom. Ako se inflacija javlja kontinuirano to je veliki problem kojeg političari uvijek nastoje minimalizirati štiteći tako svoje drugove bankare. (Ne)znaju gdje je problem, ali nastoje očuvati vlastitu poziciju moći pa onda pričaju o prosječnoj inflaciji koja ne znači ništa i nema veze s realnošću. Prosjećna stopa inflacije nema veze sa osnovnom potrošačkom košaricom, ali ju se svejedno koristi i uspoređuje s prosječnom stopom porasta plaća. Živimo u naopakom svijetu. Statistika je korisna, daleko od toga da nije, ali ju treba znati čitati i na ispravan način upotrijebiti. 


Bankarstvo, privatizacija i prijelaz na elektronički novac
Bankari su prvo privatizirali depozite i za to su imale pokriće u zlatu čija vrijednost je značajno narasla pa su na takav način banke imale i više nego dovoljno pokrića. Međutim, razvojem ekonomije iznosi su postajali sve veći i u jednom trenutku vrijednost zlata je doesgla svoj limit koji nije bio dovoljan za pokriće depozita, pa se onda zlatni standard ukinio. Došlo je doba elektroničkog novca koje se pokriva depozitima kod središnje banke u odnosu 1:1,3 (i manje) i obećanjima države (državne obveznice). Čak su banke jedan dio osiguranja privatnih depozita prebacile na državu. Banka kao depozitarna institucija nema moć stvarati novac sama za sebe, već moraju postojati ekonomski odnosi. Privatizacijom depozita (stvaranjem pokrića) banka sama stvara svoje odnose i financira ono što joj je po volji putem državnih računa. Bez pokrića banka to ne može napraviti, već može jedino izdavati novac na tržištu kada postoje realni tržišni odnosi. Dakle, funkcija (opljačkanog) zlata je bila privatizacija depozita. 

Novac ne traži pokriće, jer novac nema nikakvu vrijednost. Može ga se printati beskonačno, ako postoji realna osnova od koje će društvo u cjelini imati korist. Razlog zašto je postavljeno zlato kao zamjenska valuta i pokriće je zato jer je kopanje i pronalaženje rijetkog zlata izrazito skupo, a izdavanje novca je poprilično jednostavno. Obzirom da je skupo doći do zlata, onda niti samo zlato ne može biti jeftino, pa mu cijena raste. Isto se odnosi na naftu. Sve velike rezerve zlata i nafte su prikupljene pljačkom ili su kupljene jeftino, a zatim je manipulacijom potražnje cijena otišla u nebo čime se pokrio iznos obveznih rezervi. 

Nakon zlatnih rezervi banke su počele poslovati bez pokrića u zlatu, već samo udjelom elektroničkog novca kod središnje banke. Ovo se temelji na istoj ideji zlatnih rezervi, dakle na statistici. Neće svi odjednom tražiti povlačenje depozita, međutim i ta metoda ima svoj kraj kao i zlatne rezerve. Sve ovo se jako udaljilo od temeljne ideje bankarstva u kojoj za novac uopće nije potrebno pokriće, jer je suštinski banka samo posrednik potvrđivanja postojanja ekeonomskog odnosa. Da banke funkcioniraju pa istinskim načelima, banka može izdati novac kada hoće ako postoji ekonomski odnos, međutim tu nastaje prevara jer banke stvaraju novac izdavajući ga državi koja daje obećanje (super truper cool ime koje se koristi u financijskom svijetu je obveznica) da će vratiti novac. Puno tog novca ode u vjetar za ništa i onda imamo inflaciju. Snaga obećanja se temelji na prirodnim resursima za kojima postoji velika potražnja. Zato se SAD petljao svuda gdje ima nafte. Nije kriva Alkaida, Osama Bin Laden i slični izmišljeni likovi iz bajke. 

Problem nije novac, već privatizacija i gomilanje novca kod privatnih osoba koje taj novac koriste za manipulaciju, a sustav kamata se koristi za stvaranje inflacije (dizanje cijena) i novi robovlasnički sustav. Posudiš jedan dio društvenog rada, a moraš vratiti puno veći iznos privatniku. Super poslovna ideja, hehe. To se zove pljačka. Banke ne bi trebale obračunavati kamatnu stopu, jer novac nije roba i banka nije vlasnik novca. Kamatna stopa je dovela do toga da novac koji se posuđuje od banke (glavnica) treba vratiti nazad u puno većem iznosu, pa samim time korisnik kredita treba dizati cijenu svojih usluga i proizvoda.

Financiranje izmišljenih društvenih potreba poput prevelike državne administracije, ratova, naoružanja, programa oporavka i otpornosti, rad političkih stranaka i sl. je stvorilo toliku količinu novca na tržištu u privatnim rukama da jednostavno nove generacija rade u tim novim industrijama za visoke plaće koje im omogućuju da kupuju robu po višim cijenama, a poljoprivrednici ne mogu opstati. Jednostavno manja skupina ljudi može opstati, a većina će biti izbačena, jer ne mogu pratiti rast inflacije. U takvim okolnostima mnogi nisu spremni preuzeti odgovornost za svoj život na način da ne žive na račun drugih, već prodaju svoju dušu takvim megalomanskim korporacijama. Dakle, problem elektroničkog novca nije taj što se tiska novac u beskonačnim količinama, već je problem kamatna stopa i problem je što se financiraju industrije od kojih društvo nema nikakve koristi. Financira se naoružanje protiv imaginativnog ili namještenog neprijatelja, financira se farmacija koja ne donosi zdravlje, financiraju se političari i njihovi uhljebi koji ne doprinose ništa, bankarski sustav krade od onih koji pošteno rade itd.

Dakle, inflacija je dio sustava. Svrha inflacije je okupacija tržišta. Zemlje sa visokom inflacijom su zapravo pod okupacijom. Centri moći koji se stvaraju gomilanjem dobiti iskorištavanjem društva imaju za cilj osvojiti cijelo tržište, jer jedino tako mogu opstati i vraćati skupe kredite. Krediti su im potrebni za brzo širenje i osvajanje tržišta. Tako se razvila ideja o globalizaciji koja se prezentirala kao povezivanje tržišta, a zapravo se radilo o očuvanju bankarskog sustava i ekonomije, koja je postala sredstvo obrtaja novca bankama. Iz istog razloga je ukinut zlatni standard, a u suprotnom bi došlo do pada bankarskog sustava, jer cijena zlata nije mogla pratiti inflatorne efekte i potražnju tržišta. Prihvaćen je elektronički novac kojeg se može stvarati u beskonačnost, a pokriven je naftnim rezervama koje daju snagu državnim obveznicama. Neke zemlje su imale pokriće u naftnim rezervama, ali neke nisu. Zato je došlo do širenja globalizacije, odnosno male banke koje nisu imale pokriće su propadale, a kupile su ih velike banke koje su imale pristup naftnim rezervama. Inflacija sada postaje problem elektroničkog novca i potreban je novi reset. 

Bankarski sustav će doživjeti novu globalizaciju, odnosno centralizaciju preko središnjih banaka. Sve će biti upravljano od strane umjetne inteligencije. Male banke će biti prodavane velikim bankama koje imaju digitalno pokriće. Tako će se smanjiti broj centara moći na samo nekoliko (SAD, Rusija i Kina – sveto trojstvo) čime će se ostvariti centralizacija moći i potpuna kontrola. Digitalni novac je važan zato jer je programibilan, pa samim time može imati rok trajanja. Rok trajanja je važan zato jer se na takav način uklanja novac sa tržišta i smanjuje inflacija koju su stvorile same banke. Bez te poluge brisanja novca, inflacija bi otišla u nebo i više se ne bi mogla pravdati jer bi se otkrilo da je financijsi sektor koruptivan. Do sada se novac uklanjao s tržišta putem kamatne stope što je prevara. Novac se uklanja s tržišta ukidanjem nedozvoljene dobiti. To se ne radi destimulacijom putem kamatnih stopa. Više/niže kamatne stope utječu na brzinu gospodarskog razvoja, a to uopće ne bi trebao biti način. Tržište kaže što je potrebno, a regulatorne institucije djeluju instant, a ne putem kamatnih stopa.