U kontekstu fizičkog tijela hrana je građevinski blok koje tijelo koristi za vlastitu izgradnju. Nije čovjek taj koji gradi tijelo, već tijelo samo sebe gradi, jednako kao što i čovjek sam gradi svoja tijela. Međutim kada je riječ o čovjeku onda se radi o drugačijem tipu hranu o čemu će biti riječi kasnije. Za znati što je ispravna prehrana nije potrebna nikakva znanost, već osobno iskustvo, tjelesna čistoća, sposobnost osjećanja i istraživački duh. Potrebna je svijest o sebi i okolini, svijest o tome što je pravo znanje, a što lažno znanje. 

Što je uopće tijelo? Ukupni svemir je moje tijelo. Sve ono što percipiram oko sebe, uključujući i moje fizičko tijelo, jest moje prolazno tijelo. Ukupni svemir je moje prolazno tijelo, to sam sve ja u različitim oblicima postojanja. Svemir daje odgovore na mnoga pitanja, a jedno od njih je odgovor na pitanje razvoja prolaznog ljudskog tijela. Treba naučiti komunicirati s tijelom. Tijelo nam signalizira kada je nešto dobro, a kada ne. Tijelo je slika duhovnog bića koja se primjećuje pomoću osjetila.

Mineralni svijet karakterizira čvrstoća, biljni svijet tjelesna razvijenost, životinjski svijet fizička snaga, dok svijet ljudi karakterizira samo-svijest. Navedene karakteristike su moguće zbog različitih stupnjeva razvoja fizičkog tijela. Fizičko tijelo jest nesvjesno duhovno biće u službi duhovnog bića razvijenije svijesti. Fizičko tijelo je vozilo koja se percipira osjetilima, a kojim se duhovno biće razvijenije svijesti objavljuje. Fizičko tijelo pripada fizičkom planu, osjetilnom svijetu. Bez osjetila i duše ne bi bilo moguće primijetiti druga duhovna bića. Oblik tijela duhovnog bića ovisi o strukturi osjetila, ali i samom duhovnom biću i njegovoj namjeri kakvim se ima potrebnu prikazati, a sve u skladu s stupnjem osobnog razvoja duhovnog bića. 

Stupanj razvoja fizičkog tijela ovisi o količini iskustva koje duhovno biće ima, te naučenim lekcijama. Napredak nije moguć bez učenja lekcija, a lekcije se uče u odnosu s okolinom, u odnosu s drugim oblicima postojanja, bilo da se radi o fizičkom, astralnom ili duhovnom planu. 

Kada je riječ o prehrani, tada ne treba obraćati pozornost samo na ishranu fizičkog tijela, već treba voditi računa i o drugim tijelima. Naime, kada je riječ o razvoju zvjezdanog tijela onda se trebaju učiti lekcije. Svaka lekcija jest hrana za razvoj zvjezdanog tijela. Kada je savladana određena lekcija tada se javlja glad za kreativnom aktivnošću. Svjetlosno tijelo se gradi kreativnim izražavanjem. Svaki oblik izražavanja moguć je jedino u odnosu s okolinom, a hrana koja je potrebna u odnosu jest bezuvjetna ljubav. I na kraju dolazimo i do fizičkog tijela koje služi kao vozilo za putovanje po fizičkoj realnosti a koje se hrani onime što čovjek pronađe u svojoj najbližoj okolini a što tijelo može razgraditi i iskoristiti za vlastitu izgradnju, a ostatak predati čovjeku kao izvor energije za vlastitu samo-realizaciju u fizičkoj dimenziji postojanja. 

Svako tijelo treba zasebnu pozornost. Niti jedno tijelo ne treba zanemariti, jer u suprotnom dolazi do stagnacije, truljenja i sl. Ako se ne uče lekcije na vrijeme pojedinac zaostaje u društvu koje ide naprijed, postaje sve više nekompetentan. Ako se osoba kreativno ne izražava, neće biti zadovoljna, jer ne živi vlastiti potencijal. Ako u odnosima ne postoji bezuvjetna ljubav odnosi će se raspadati. Ako se fizičko tijelo ne hrani originalnom hranom, već ljudskim umotvorinama poput GMO, sintetske hrane, kemijski obrađene hrane, hibridnom hranom i sl tada će tijelo odumirati, jer će se previše istrošiti na izvlačenje hranjivih sastojaka iz takvih necjelovitih oblika hrane. 

Kada je riječ o hrani fizičkog tijela manje-više je poznato kako se do nje dolazi, iako je manje poznato što je zapravo ispravna hrana za tijelo. Ne postoji jedinstveni program kojeg se treba držati kao pijan plota kako bi se postiglo fizičko zdravlje. Svatko za sebe treba istražiti i prepoznati ispravnu hranu za fizičko tijelo. Osim toga, kao što je maloprije bilo rečeno, ako nedostaje hrana za ostala tijela, neće biti neke velike koristi od fizičkog zdravlja, jer će i ono u konačnici biti narušeno. Dugo vremena me je interesiralo što je ispravna prehrana, ali nisam nailazio na potpune odgovore, već na poneka dijela poput dijela od Rudolfa Steinera i Helmut Wandmakera i na hrpu informacija koje se temelje na polovičnim znanstvenim istraživanjima ili jednostavne upute koje me nisu dovodile do direktnog iskustva. Uglavnom sam nailazio na prazne riječi, pa mi nije preostalo ništa drugo već se uputiti na vlastito fizičko i duhovno istraživanje, a inspiriran već spomenutim autorima. 

Cjelokupno fizičko postojanje jest moje tijelo koje razvijam jednako kao što razvijam fizičko tijelo. Moje tijelo je prošlo razvojne stupnjeve od mineralnog tijela, biljnog, životinjskog, pa sve do ljudskog tijela. Svaki stupanj ima svoje karakteristike kao što je već spomenuto na početku članka, međutim jedna važna razlika postoji kod prelaska mineralnog tijela u tijelo biljke. Mineralno tijelo je unutarnje pokretljivo, a na temelju te pokretljivosti postoji električna struja. Kod biljnog tijela je došlo do transformacije elektriciteta u bioelektricitet, međutim sada je ta snaga oslabljena, jer se jedan dio snage koristi za izgradnju tijela i upoznavanje okoline. Biljka transformira anorganske minerale u organske minerale. Za razliku od biljnog svijeta, životinjska tijela dosežu jasno definirani stupanj razvoja, a razvoj se dalje nastavlja u duševnom smislu, smislu osjetila. Kao što je kod minerala sva snaga unutarnje pokretljiva, kod biljaka vanjski pokretljiva, tako je kod životinja većina snage usmjerena na korištenje novo razvijenih osjetila (osjetilo vida i sluha, te osjetila njuha i okusa). Zbog toga životinje imaju snažna tijela, jako razvijenu čeljust, sluh, njuh i vid. Nakon životinjskog stupnja razvoja nastaje ljudsko tijelo koje omogućuje samosvijest. Čovjek nema više tako jako tijelo kao životinja, zato jer se sada jedan dio snage oslobodio na proces buđenja. 

Put razvoja ljudskog tijela je ovdje bio opisan iz razloga da se ukaže na činjenicu da kada je riječ o izboru hrane nije riječ o ubijanju, nije riječ o mučenju, istrebljivanju i sličnim ego-triperskim izgovorima, već se radi o razmjeni energije radi kreacije razvijenijeg tijela koje je sposobno primiti duhovno biće višeg stupnja svijesti, jer u konačnici sva ta energije koja je došla iz prirode se u trenutku napuštanja ovog svijeta opet vraća mineralnom, biljnom i životinjskom svijetu. Svatko za sebe treba prepoznati što mu u određenom trenutku odgovora jesti, s ničim ne treba pretjerivati ili gomilati nepotrebne zalihe masti, jer u prirodi stvari je da se sve obnavlja, svega ima dovoljno. Međutim, treba dobro obratiti pozornost da se ne upadne u zabludu koju stvaraju proizvođači umjetne „hrane“, odnosno da se hrana ne zamjeni „hranom“ poput GMO, sintetike, kemije, hibrida i sl. Kada se čovjek hrani on se ne hrani biljkom ili životinjom, već transformira posljedice njihovog rada. Čovjek transformira tijelo koje je biljka ili životinja izgradila, jednako kao što biljka transformira anorgansko tijelo minerala u organsko. Obzirom da sva tijela u kojima više nema biljke ili životinje imaju tendenciju da se transformiraju u anorganske minerale tada samo treba biti pažljiv da se hrana previše termički ne obradi, jer pretjeranim kuhanjem se ubrzava proces transformacije u anorgansko, dok se umjerenim kuhanjem olakšava tijelu apsorpcija hranjivih sastojaka. Kako to već vole reći Zen Budisti: „Ispravan put je srednji put“. Koliko je tijelo sposobno apsorbirati hranjive sastojke ne ovisi samo o tipu hrane, već i o tjelesnoj čistoći. Zatrovano tijelo ima manju sposobnost apsorpcije, ali zato postoje razne metode čišćenja od čega je najsnažnija metoda suhog gladovanja.

Biljke predstavljaju temelj razvoja organskog tijela, jer pretvaraju anorganski svijet u organski. Životinjska tijela rastu na temelju biljnog svijeta, a istovremeno nastaju i životinjske vrste koje se hrane mesom, a sve radi održavanja prirodnog balansa. Životinjski razvoj je programiran, životinja nema duhovnu slobodu. Ljudsko tijelo se razvija na temelje slobodne volje. Smisao života na Zemlji nije u dužini trajanja života, već da se proživi vlastita misija u slavlju, zadovoljstvu, ljubavi, jer slavlje je posljedica prosvjetljenja, zadovoljstvo je posljedica kreativnog rada, a sreća je posljedica bezuvjetne ljubavi. Hrana za fizičko tijelo omogućuje izgradnju tijela i uopće mogućnost kretanja po fizičkom svijetu. Hoće li čovjek konzumirati tijelo biljaka ili životinja ovisi o slobodnoj odluci čovjeka. Anorganski minerali nisu za ljudsko tijelo, jer ljudsko tijelo nije anorganski dizajnirano, ali se zato transformirani karakter mineralnog svijeta zadržava u ljudskim kostima, jednako kao što se zadržavaju i karakteri biljnog i životinjskog tijela u drugim dijelovima tijela. Ljudskom tijelu su potrebi organski minerali. Hrana ne znači ubojstvo, već transformaciju, razmjenu energije iz jednog oblika postojanja u napredniji oblik postojanja. Čovjekova zadaća nije brinuti o održavanju prirodnog balansa, jer to je izmišljotina Ega. Čovjek treba živjeti u skladu s prirodom i raditi na vlastitom razvoju u odnosu s okolinom. Sve se ionako kontinuirano mijenja. Jedino bolest Ega remeti originalni prirodni balans, a o tome se više može pročitati u članku: Utjecaj Ega na Ljudski Razvoj.

Kao što je već bilo rečeno, hrana fizičkog tijela, je samo jedan oblik hrane koji zapravo nema veze s čovjekom, već s razvojem fizičkog tijela. Kada je riječ o ljudskom razvoju onda to znači i drugi oblik hrane. Duhovna hrana čovjeka jest iskustvo, odnosno lekcije koje čovjek uči prolaskom kroz fizički, astralni i duhovni svijet. Svijest je hrana za zvjezdano tijelo. Zvjezdano tijelo je poput biljke, ono može rasti u beskonačnost, samo je pitanje koliko ga se hrani. Hrana zvjezdanog tijela su nova iskustva. Traumatska iskustva zaustavljaju razvoj zvjezdanog tijela sve dok se čovjek ne suoči s traumom i ne nauči lekciju, nakon čega se otvara put za daljnji razvoj.

Svaki čovjek ima potrebu kreativno se izraziti, jer bez kreativnog izražavanja nema zadovoljstva. Izražavanje vlastite namjere jest drugi oblik hrane, jer na takav način osoba ulazi u nova iskustva i povezuje se s okolinom. Ako je osoba samo predmet nečijeg iskorištavanja i pri tome joj se ne dozvoljava kreativno izražavanje, tada neće doći do manifestacije i buđenja svjetlosnog tijela. Izražavanje namjere je hrana kojom se gradi svjetlosno tijelo.

Nadalje, odnose koje čovjek gradi trebaju biti utemeljeni na bezuvjetnoj ljubavi. Ljubav je hrana koja osobi treba da može živjeti u odnosu s okolinom, jer bez te iste okoline nije moguće postati svjestan ičega. Kada dođe do odvajanja, kada se probudi Ego, tada se prekida ovaj lanac transformacije i razmijene energije i dolazi do gomilanja, što u konačnici vodi u propast, jer taj isti pojedinac koji se odvojio zanemaruje činjenicu da bez okoline ne bi bio svjestan sebe. Manifestirani svemir funkcionira prema principu primanja i davanja, a ne prema principu otimanja, krađe, oduzimanja i sl., iako i to ima svoju funkciju. Primanje i davanje su poput pozitivnog i negativnog pola bez kojih ne bi mogla teći struja.

Briga oko zvjezdanog, svjetlosnog tijela i aure je nužna za cjelovitost ljudskog zdravlja. Briga o fizičkom tijelu nije dovoljna, jer fizičko tijelo je samo dalekozor u ovaj svijet, ne treba ga zanemariti, međutim treba voditi i računa o onome tko gleda kroz dalekozor, što gleda i na koji način koristi dalekozor. U kontekstu izgradnje tijela čovjekova odgovornost jest unos ispravne hrane, a tijelo će samo sebe izgraditi. Međutim izgradnja čovjekovih viših tijela jest odgovornost čovjeka. Stupanj osviještenosti, snage volje i izražavanja bezuvjetne ljubavi su odgovornost čovjeka. Stupanj svijesti ovisi o tipovima iskustva koje pojedinac ima, volja predstavlja ljudska dijela, pa prema tome što je čovjek kreativniji u svom radu to će biti više zadovoljniji. Što se tiče ljubavi čovjek ju može dati i primiti, a opće poznata poslovica je „kako siješ, tako ćeš žeti“, ili drugim riječima, koliko daš ljubavi toliko ćeš je dobiti. 

U kontekstu svega rečenog lako se da zaključiti da postoji i nekoliko tipova gladovanja, a ne samo suho gladovanje u fizičkoj dimenziji postojanja. Dakle, ako se netko kronično izgladnjivao ljubavlju, izražavanjem namjere ili nedostatkom novih iskustava taj će kad-tad biti prisiljen na promjenu, jer tako ne može u nedogled. Svakoj promjeni prethodi osobna transformacija, suočavanje s vlastitim negativnim iskustvima kod kojih nije naučena lekcija. Nakon učenja lekcije slijedi izražavanje namjere u skladu s naučenim prema principu bezuvjetne ljubavi korištenjem zdravog fizičkog tijela koje se puni onim tipom energije koji zahtjeva određena aktivnost, način života i okolina. 

Čokolada je kompenzacija za nedostatak bezuvjetne ljubavi, nije ljubavna hrana. ☺ 

Damir Butković

No comment yet, add your voice below!


Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.