„Kroz tijelo smo sposobni na trenutak se povezati s stvarima izvan nas. U duši čuvamo impresije koje su stvari ostavile na nas. S duhom nam se otkriva ono što stvari sadrže. Naše tjelesno postojanje je tu kako bi nas svi vidjeli, ali nosimo naše duševno postojanje unutar nas kao naš privatni svijet. S duhom nam se vanjski svijet otkriva na viši način.“, Rudolf Steiner.
Volja, osjećanje i mišljenje tri su kognitivne snage koje su međusobno nerazdvojne barem kada je riječ o cjelovitom načinu spoznavanja. Necjeloviti oblik spoznavanja stvara dezorijentiranost, jer što je jedna misao bez iskustva, jer kako komunicirati iskustvo okolini bez osjećaja. Za razliku od mišljenja koje se može uključiti i isključiti, iskustava koja se osjećaju ili izbjegavaju, volja je uvijek aktivna, volju se usmjerava. Šizofrenija jest posljedica nepoznavanja sebe i okoline koja se manifestira kao nesposobnost povezivanja, neprilagođenog ponašanja, kroz halucinacije, iluzije, te kao rascjep osobnosti iliti gubitak izvornog identiteta. Vrlo je važno naglasiti da svi ovi nedostaci trebaju biti prepoznati od pojedinca, a ne praćenjem definicija postavljenih od okoline.
Švicarski psihijatar, Eugen Bleuler, je 1911 kreirao termin “šizofrenija”. Riječ “šizofrenija” dolazi od grčkog korijena ‘schizo’ (razdvojiti) i ‘phrene’ (duša) i opisuje fragmentirani način razmišljanja osoba s poremećajem. Opće prihvaćena definicija kaže da je šizofrenija mentalna bolest. Svaka bolest je istovremeno mentalna, emotivna, bihevioristička i fizička. Ne postoje ne-mentalne bolesti, jer mišljenje je jedino s čime pojedinac upravlja, svaka bolest posljedica je neispravnog mišljenja koje nastaje u traumatskom iskustvu ili kao posljedica neznanja.
Znači, mišljenje, osjećanje i volja su spoznajne snage koje čovjek koristi za spoznaju okoline i sebe, te dovodi sebe u odnos s okolinom. Ukoliko osoba nije sposobna izgraditi zdravi odnos s okolinom to je znak šizofrenije, iako je moguće da je zapravo okolina šizofrenična.
UZROK
Uzrok šizofrenije jest traumatsko iskustvo. Osoba nije sposobna povezati vlastita iskustva u jednu cjelinu. Osoba ne zna tko je i što je, ne zna svoju životnu misiju i ne živi u skladu s njom. Ako osoba nije sposobna povezati vlastitu misiju s vlastitim iskustvima i okolinom u jednu cjelinu tada se javlja dezorijentiranost, šizofrenija i svi simptomi koji su povezani s time, dakle, izgubljenost, haluciniranje, iluzije, neobičan način izražavanja, ponašanja i sl.
Kada osoba odustane od svoje životne misije javlja se rascjep osobnosti. Trauma je bila toliko jaka da je osoba zaključila da nije sposobna živjeti vlastitu misiju. Postoji izreka koja dobro opisuje navedenu situaciju, a kaže: „natjeraj žabu da se penje po užetu i žaba će se čitav život osjećati glupom“. Kada netko ne živi svoju misiju osobnost takve osobe jednostavno mora biti podijeljena, jer kako da žaba ne bude žaba. Rascjep osobnosti jest gubitak osobnog integriteta. Gubitak integriteta ne znači nužno nešto loše, jer tu je kako bi osoba nešto naučila, kako bi osoba uopće bila svjesna vlastitog integriteta, kako bi bila svjesna da je zadatak osobe čuvati vlastiti integritet i graditi ga u odnosu s okolinom, jer u suprotnom će osoba ostati izolirana i u konačnici uvenuti.
Smisao šizofrenije, kao i svake druge bolesti, jest da inspirira čovjeka na osobni razvoj, međutim ako se ne zacijeli na vrijeme osoba počinje vlastiti nedostatak kompenzirati kroz okolinu, pretvara se u krvopiju energije iz okoline u bezbroj oblika i načina, od suptilnih, agresivnih, vidljivi i nevidljivih, naizgled miroljubivih, ugodnih, uvijek spremni za „bezuvjetnu ljubav“, pa sve do nemilosrdnih do krajnjih granica. Šizofrenija je lekcija koju osoba nije savladala, jer osoba sama nije sposobna kreirati okolnosti u kojima bi ju savladala ili okolina nema dovoljno snažnu namjeru da stvori okolnosti u kojima bi osoba naučila lekciju.
DIMENZIJE UTJECAJA
Postoje traumatska iskustva koja nastaju kada pojedinac prilazi okolini, međutim moguće je i da traumatsko iskustvo nastane kada okolina prilazi pojedincu. Traumatska iskustva koja su nastala kada je pojedinac prilazio okolini se „lako“ razmontiraju jer se ipak radi o osobnoj namjeri koje bi pojedinac trebao biti svjestan. Čak se „lako“ razmontiraju i ona iskustva koja su nastala kada je okolina prilazila pojedincu pod uvjetom da je pojedinac svjestan odakle dolazi utjecaj iz okoline. Međutim što ako je utjecaj kamufliran ili nevidljiv. Primjerice osoba može imati iskustvo fizičke bolesti bez traumatskog iskustva, koje se tek kasnije može pretvoriti u traumatsko iskustvo ukoliko osoba na vrijeme ne prepozna utjecaj. Ukoliko ne prepozna na vrijeme javlja se šizofrenija. Osoba ne znao što se dešava, nije joj jasno o čemu se radi, postaje zbunjena, javlja se poremećaj mišljenja, osjećanja i volje i osoba postaje šizofrenična a da pri tome ne zna o kojem utjecaju je riječ.
Postoje dakle tri osnovna tipa utjecaja: vidljivi, nevidljivi i kamuflirani koji se manifestiraju u svim dimenzijama postojanja. U fizičkoj dimenziji se objavljuju kao objekt, u astralnom svijetu kao slika ili dojam. Duhovni svijet ne poznaje šizofreniju, ali zato postoje astralna bića koja se mogu prezentirati kao duhovna bića. U duhovnom svijetu osoba je svijesna vlastite izvorne prirode i prolazi kroz osobnu transformaciju.
U objektivnom svijetu osoba lakše postaje orijentirana, jer se osoba najbolje snalazi u objektivnom svijetu, a osim toga postoji edukacijski sustav koji upoznaje osobu s objektivnim svijetom. U astralnom svijetu se osoba teže snalazi, ali ne samo zato jer ne postoji toliko rasprostranjen edukacijski sustav kao o objektivnom svijetu, već i zato jer je za taj svijet potrebna određena doza iskustva i sigurnosti. U duhovnom svijetu nestaje oslonac vanjskog svijeta, osoba se u potpunosti oslanja na vlastitu izvornu prirodu.
Šizofrenija se javlja svaki puta kada subjektivni svijet ne rezonira s objektivnim svijetom. Osoba živi u svijetu iluzije, halucinacija, bolesti, samo je pitanje da li je promatrač bolestan ili okolina. Ako se radi o fizičkoj bolesti onda je jasno tko je šizofreničan. Osoba može živjeti u objektivnom svijetu, svijetu nižeg i višeg astrala i duhovnom svijetu, međutim problem nastaje kada svjetovi međusobno ne rezoniraju. Primjerice, osoba ima sliku Boga koji potiče iz nižeg astrala i ponaša se kao da taj Bog postoji i u objektivnom svijetu, tretira Boga kao osobu iako se zapravo radi o nižem astralu. Znači, da bi postojala rezonancija potrebno je da subjektivna slika rezonira s objektivnim svijetom, jer sve što pripada objektivnom svijetu ima pripadajuće astralno tijelo, međutim što kada ne postoji objekt u fizičkoj dimenziji? To je znak šizofrenične osobnosti.
Postoji razlika između kamufliranog i nevidljivog utjecaja. Naime, kamuflirani utjecaj se predstavlja za nešto što nije. Primjerice, danas na tržištu postoji GMO „hrana“, iako se zapravo uopće ne radi o hrani, postoji bezbroj raznih proizvoda koji se prezentiraju kao „lijek“, iako zapravo ništa od toga nije lijek, itd. Znači, kamuflirani utjecaj je onaj s kojim osoba ima razvijen određeni odnos, a kao temelj tog odnosa je lažna slika o tome što taj utjecaj zapravo jest. Za razliku od kamufliranog postoji i nevidljivi utjecaj, kada osoba uopće ne zna što ju je snašlo, jer nevidljivi utjecaj je jednostavno nevidljiv. Može ga se jedino prepoznati na temelju osobnog dojma.
ŠIZOFRENIJA
Objektivna šizofrenija
Objektivna šizofrenija nastaje svaki puta kada vanjski objekt koji ima određenu svrhu, značenje i ime ne rezonira s duševnom slikom te svrhom, smislom i imenom koje joj je osoba dodijelila. Ukoliko se duševna slika i vanjski objekt ne preklapaju javlja se objektivna šizofrenija. Šizofrenična osoba će se svim silama truditi isprovocirati vanjske događaje na način da rezoniraju s šizofreničnom osobom, a isto će raditi i šizofrenična okolina. Tako šizofrenična osoba može tražiti pomoć u bolnici gledajući na to kao jednu vrstu bijega, može napadati svoje žrtve i u tome pronalaziti potvrdu vlastitog zdravlja, itd. Sve dok postoji okolina kojoj je potrebna energija šizofrenične osobe do tada će šizofrenija opstati. Sve dok za svaki poremećaj postoji institucija koja se nudi kao „pomoć“, zdravlja nikada neće biti. Za zdravlje je potrebna odgovornost za vlastiti život, a ne tražiti spas u okolini. Samo vrag nudi spas. Ne postoji spas u okolini, već svatko spašava samog sebe, a iz okoline dolazi inspiracija za vlastiti osobni razvoj koji bi po prirodi stvari trebao biti popraćen podrškom, prihvaćanjem, priznanjem i potvrdom okoline.
Duhovna šizofrenija
Ne treba zanemariti niti zdravi razum, jer onaj koji pozna sebe i svoju osobnost zna kada se radi o vanjskom utjecaju. Onaj koji ne pozna sebe i vlastitu osobnost neće znati na ispravan način biti u odnosu s okolinom, a posljedica je subjektivna šizofrenija. Osoba nije svjesna vlastitog izvornog identiteta, već se javlja rascjep osobnosti. Osoba je zarobljena u okviru osobnosti određene uloge kroz koju gradi odnos sa svijetom. Takva osoba neće pokazivati znakove šizofrenije sve dok osoba uspijeva izgraditi odnose koji su joj potrebni, sve dok je ponašanje šizofrenične osobe društveno prihvatljivo i u skladu s postojećim normama.
Kamuflirana i nevidljiva šizofrenija
Pored šizofrenije koja je društveno prihvatljiva po definiciji, postoji kamuflirana i nevidljiva šizofrenija. Kamuflirani utjecaj ne stvara kamufliranu šizofreniju isto kao što nevidljivi utjecaj ne stvara nevidljivu šizofreniju. Kamuflirana šizofrenija nastaje stvaranjem definicije šizofrenije. Čim se nešto stavi u određene okvire i postane društveno prihvatljivo nastao je temelj za kamufliranu šizofreniju, jer svaki oblik suprotnog ponašanja se ne smatra šizofrenijom, iako tome uopće ne treba biti tako. Šizofrenija ne poznaje granice kada je riječ o oblicima manifestacije, tako da svaka definicija prema tipu utjecaja i oblicima simptoma je suvišna i beskorisna. Totalno je irelevantno što netko prihvaća, već da li se poštuje univerzalna organizacija, da li se poštuje ispravno ili neispravno, a bolest je u svakom slučaju znak da se nešto pogrešno radi, da se na pogrešan način povezuju iskustva u jednu cjelinu. Ako se u društvu javlja sve više bolesnih, onda bi svakome trebalo biti jasno da nije normalno ono što je društveno prihvatljivo, pa tako primjerice farmaceutika stvara jednu veliku iluziju kada je riječ o zdravlju, jer ta ista farmaceutika prividno uklanja simptome bolesti „lijekovima“, a uspješno uklanjanje simptoma naziva zdravljem, što je zapravo klasični primjer kamuflaže.
Kamuflirana šizofrenija je šizofreničnoj okolini nevidljiva, međutim to nije isto što i nevidljiva šizofrenija. Nevidljiva šizofrenija se javlja kada osoba nije svjesna izvorne prirode okoline, pa takva osoba pravi razliku među pojavama i zapravo ne shvaća da je šizofrenična. Osobi nedostaje direktno iskustvo istine, a za tako nešto potrebna je volja svakog pojedinca. Tek direktnim iskustvom istine se nevidljivo može iskusiti, međutim takvo iskustvo se ne može prenijeti, već ga je potrebno doživjeti.
Astralna šizofrenija
U astralnom svijetu postoji još više zamki nego u fizičkom svijetu. Kada je osoba traumatizirana tada je spremna prihvatiti svakojaka objašnjenje samo kako bi nadoknadila nedostataka odcjepljenog dijela osobnosti, pa u takvim situacijama nije ništa neobično da se osoba povezuje sa svijetom nižeg astrala iz kojeg dobiva određene moći koje osoba primjenjuje u fizičkom svijetu neljudskim ponašanjem prema okolini kako bi se obranila od te iste okoline ili se osoba jednostavno uvuče u svoj svijet i nastavi živjeti u svijetu astrala, nije više u potpunosti prisutna u ovom svijetu. U svakom slučaju osoba se ne snalazi i kontinuirano nailazi na prepreke. Osoba živi u svijetu vlastitih halucinacija i iluzija serviranih od okoline u kojima se nastoji ostvariti u nekom od svijetova.
IZVORNO STANJE
Šizofrenija je svaki oblik ne poznavanja univerzalnih zakona postojanja, vlastite izvorne prirode, i vlastite multidimenzionalnosti. Svi smo mi istraživači koje pokreče neznanje. Svi mi težimo novim iskustvima iz neznanja kako bi stekli znanje. Traumatska iskustva, ali i osobni rast dolaze iz neznanja. Znanje se stječe iskustvom koje ne proizlazi samo unutar fizičke dimenzije postojanja, već također postoje duševna i duhovna iskustva iz kojih proizlaze znanja koja prethode znanju iz fizičke dimenzije. Tek sa takvim iskustvima znanje postaje cjelovito, te osoba postaje nešizofrenična, nije više dualna, već jedinstvena, integrirana. Izvorno stanje je totalna suprotno bolesnom, izvorno stanje je nementalno.
ZAKLJUČAK
U mnogim tekstovima piše da šizofrenija nastaje u mlađoj dobi što nije niti čudo kada se u obzir uzme edukativni sustav koji tjera na upijanje praznih pojmova bez iskustva. Nije niti čudo da nastaje tvrdnja da je šizofrenija mentalna bolest, jer se ne uči kako osjećati te kako osjećajima dodjeljivati pojmove, te kako graditi odnose s okolinom. Suštinski je irelevantno kada šizofrenija nastaje, jer može nastati bilo kada, ovisno o snazi traumatskog iskustva. Ali da, najbolji period za nastanak je u dječjoj dobi, jer su djeca podložna vanjskim utjecajima obzirom da nisu sposobna samostalno se nositi s vanjskim okolnostima. Djeca uče od okoline, pokušavaju izgraditi odnos s okolinom, a ako ih se uči kroz pogrešan model ponašanja i to još na silu, onda su djeca jednostavno prisiljena potisnuti vlastiti ukupni potencijal kojeg kasnije zaborave jer su bila prisiljena na borbu života i smrti. Školski sustav je samo jedan primjera, ali primjera ima puno više.
Originalni nacrt se budi postepeno i u svakoj fazi se razvija određena snaga – mišljenje, osjećanje, volja. Ne može se ružu natjerati da procvjeta čim je sjeme posađeno, već ju treba njegovati, zalijevati i pustiti da se originalni nacrt odvije od početka do kraja. Na isti način treba dozvoliti čovjeku da se slobodno razvija u svom ritmu u odnosu s okolinom uz podršku, prihvaćanje, priznanje i potvrdu tijekom procesa učenja i razvoja.
Damir Butković
No comment yet, add your voice below!