Svaki oblik postojanja, pa tako i sva tehnologija ima dvosmjeran utjecaj na razvoj čovjeka i tijela, a u kojem smijeru će razvoj teći ovisi o ljudskoj odluci. Postoje razni oblici tehnologija, no bez obzira o vrsti tehnologije korištenjem uvijek dolazi do oslabljivanja određene ljudske sposobnosti zbog čega se oslobađa dodatna količina energije za razvoj novih sposobnosti. To je najveći doprinos tehnologije, međutim ukoliko se dodatna količina energije ne upotrijebi za razvoj novih sposobnosti, održavanje zdrave tradicije ili na bilo koju drugu konstruktivnu aktivnost, doći će do propadanja ljudskog oblika života u smislu gubitka identiteta, sposobnosti mišljenja, osjećanja i sposobnosti izražavanja namjere. Smisao tehnologije nije da čovjeku bude lakše u životu, već da olakša čovjeku daljnji napredak. Ljudski napredak je moguć jedino savladavanjem prepreka i učenjem lekcija. Ukoliko se tehnologija koristi kao kompenzacija za nenaučene lekcije, tada tehnologija predstavlja veliku opasnost za čovječanstvo.

Pojavom interneta rodio se virtualni identitet kojim se čovjek predstavlja okolini. Osobni identitet je nužan u manifestiranom svijetu kako bi čovjek nešto ostvario, međutim pojavom interneta se pojavio virtualni dvojnik. Energetskim rječnikom, količina energije koju je čovjek koristio za izgradnju i održavanje odnosa u stvarnom svijetu se sada umanjila za onu količinu energiju koju čovjek sada koristi za održavanje virtualnog identiteta. Tehnologija omogućava da se prvi kontakt ostvaruje virtualnim identitetom, a osobni kontakt slijedi nakon toga, ako se uopće dogodi.

Karakteristika virtualnog svijeta je ta da daje čovjeku osjećaj moći kreiranja i utjecanja na okolinu onima koji to nisu u stanju napraviti u svakodnevnom životu. Današnja tehnologija je toliko napredovala da su se čak i osjećaji uspjeli prenijeti u virtualni svijet, tako da nema neke velike razlike između svakodnevnog i virtualnog života, osim što virtualni svijet ne može opstati bez svakodnevnog svijeta, pa se kao takav održava živim uz pomoć energije koju dobije iz svakodnevnog života. Opasnosti koje vrebaju u virtualnom svijetu mogu imati katastrofalne posljedica za ljudski razvoj. Virtualni svijet je dodatna umjetna dimenzija postojanja koja odvaja čovjeka od originalne strukture kreacije. Neke opasnosti su slijedeće:

  1. Gubitak svijesti o izvornom identitetu
  2. Gubitak sposobnost izražavanja volje
  3. Gubitak sposobnosti osjećanja
  4. Gubitak sposobnosti mišljenja
  5. Gubitak kontakta s izvornim svijetom kreacije
  6. Gubitak kontakta s vlastitim tijelom

U svakodnevnom životu osoba vlastitim radom postiže promjenu, dok u virtualnom svijetu osoba s lakoćom može kompenzirati vlastite nedostatke, te na takav način zaustavlja vlastiti razvoj. Osoba svakako uči nešto u virtualnom svijetu, međutim ljudski opstanak nije moguć u virtualnom svijetu, bez sudjelovanja u svakodnevnom životu. Ako ništa drugo osoba treba jesti, osim ako se ne planira spojiti na infuziju kako je to već prikazano u filmu Matrix, te živjeti u svijetu snova.

Film “Matrix”

Matrica koja je predstavljena u filmu Matrix je tehnološke prirode, gušće energetske prirode. Također postoji i matrica rjeđe energetske prirode. Jednom kada se čovjek izgubi u Matrici tehnološke prirode budi se u matrici rjeđe energetske prirode, drugim riječima pojavom tehnologije izlazak iz Matrice postaje puno kompleksniji i dugotrajniji, što i je interes kreatora Matrice. Čovjek postaje rob sustava na način da je vlastiti autoritet predao Matrici, Matricu doživljava kao svog vladara. Da stvari budu još i gore, takva osoba može početi virtualni svijet doživljavati stvarnim, a stvarni svijet irealnim, a obzirom da virtualni svijet ne može postojati bez stvarnog svijeta osoba će se nalaziti u stanju izgubljenosti – stanju gubitka svijesti o izvornom identitetu.

Virtualno-tehnološki svijet ima naravno i svoje dobre strane, a to je da se umjesto korištenja za kompenzaciju vlastitih nedostataka koristi za buđenje i razvoj ljudskih sposobnosti na način da se tehnologija koristi samo kao inicijalno iskustvo koje čovjek kasnije vlastitim snagama razvija. Ukoliko se osoba u potpunosti osloni na tehnološka rješenja, osoba neće biti sposobna snalaziti su u svakodnevnom životu, jer za tako nešto nije uložila dovoljnu količinu energije. Da bi se pojedinac prepustio utjecaju tehnologije potrebno je prije svega razviti vlastite sposobnosti potrebne za samo-realizaciju, a tehnologija kasnije može biti upotrijebljena kao nadogradnja da se određeni procesi ubrzaju, što je svakako pozitivno. 

Ako se s korištenjem tehnologije počne prerano osoba može izgubiti kreativnu sposobnost, jer korištenjem tehnologije ljudska kreativnost je ograničena kapacitetom tehnologije. Kako život ide dalje osoba postaje sve više obuzeta tehnologijom, a kasnije ima sve manje vremena za osobni razvoj, ako uopće postoji takav tip svijesti zbog navike korištenja gotovih tehnoloških rješenja. Obzirom da čovjek teži osobnom napretku, u ovom slučaju, osoba će osjećaj napretka pronaći u razvoju tehnologije što bez sumnje vodi prema propasti ljudskog kolektiva. Nije svaka tehnologija ista, ali u svakom slučaju svaki oblik tehnologije na određeni način zamjenjuje ljudski rad. Iz istog razloga je kapitalizam osuđen na propast. 

Svaki oblik tehnologije predstavlja određeni okvir, granice, a ljudske sposobnosti ne poznaju granice, međutim čovjeka se može dovesti u veliku zabludu. Društveno je odgovorno da svi oni koji nude tehnološka rješenja budu svjesni posljedica svojih djela. Roditelji i svi ostali bi trebali biti svjesniji značenja korištenja tehnologije, međutim kako se oduprijeti tome kada je tehnologija na svakom koraku. Moguće je, ako se tehnološko rješenje gradi s svrhom da inspirira osobu da probudi vlastite beskonačne potencijale, a ne da osobu čini ovisnom o tehnologiji kako bi netko drugi zaradio na toj osobi. Sve je u oku promatrača, ali ponekad promatrač može biti slijep zajedno s većinom okoline, pa nasjedne na nečiju foru. Koliko god često tehnologija bila predstavljana kao „inteligentna“ ona to zapravo nije, i uvijek će se kretati u zadanim okvirima. Inteligencija ne poznaje okvire, priroda inteligencije je sloboda. Tehnologija predstavlja čistu logiku, samo presliku mudrosti i inteligencije. 

Pod tehnologijom se podrazumijevaju i sva medicinska pomagala. Primjerice, naočale umrtvljuju ljudsku volju, umrtvljuju rad očnih mišića, jer nošenjem naočala čovjek više nema potrebu otkriti uzrok lošeg vida, nema potrebu razvijati očne mišiće. Čovjek noseći naočale dobiva lažan osjećaj sposobnosti gledanja. Nošenjem naočala čovjek postaje inertan. Nasuprot naočalama i lećama, povećalo i teleskop su primjeri kada čovjek pojačava vlastite sposobnosti i koristi ih ne zanemarujući vlastitu bazičnu sposobnost. 

Čovjek se često zna osloniti na razne uređaje kao da iz njih curi sva pamet svijeta, što čovjeka i dalje ostavlja inertnim u otkrivanju uzroka vlastitog stanja. Primjerice, prvi automobili nisu imali senzore za parkiranje, već se čovjek trebao oslanjati na vlastite osjećaje. Uvođenjem parkirnih senzora danas to više nije tako, već se čovjek oslanja na tehnologiju senzora za parkiranje, sve dok jednog dana čovjek ne zaboravi na vlastitu osjećajnost.

Isto tako, današnja tehnologija, ali i školski sustav, temelji se na davanju gotovih odgovora čime se ubija sposobnost mišljenja, i na kraju dobijemo čovjeka bez svijesti o vlastitom izvornom identitetu koji ne osjeća, ne misli i nema sposobnost kreiranja, čovjek trans-humanističkog doba. Tek kada čovjek počne koristiti tehnologiju, umjesto da bude iskorištavan od tehnologije, tek tada može doći do ljudskog napretka.

Tehnologija treba biti inspirativna da potakne čovjeka na nova ovozemaljska iskustva, da potakne osobu na samospoznaju, a ne da potiče čovjeka na ovisnost i inertnost. Takav pristup naravno nije u interesu onima koji su uložili ogromna sredstva na razvoj tehnologije.

Tehnologija se uvukla u ljudsku podsvijest. Primjerice ljudi trče za poslovnim rezultatima koji su definirani raznim izvještajnim algoritmima koje na dnevnoj bazi generiraju super računala, jer na takav način opravdavaju svoje postojanje svojim šefovima, a sve u borbi za egzistencijom. Čak ni šefa ne zanima suština, već samo brojka koju izbaci određeni izvještaj, i na takav način svijet kompjutera upravlja čovjekom, a čovjek je nesvjesno predao vlastitu moć kompjuteru. Kada se ovako promatraju stvari onda scenarij koji opisuje film Terminator i nije tako daleka budućnost – borba nesvjesnog čovjeka i stroja.

Osobu koja je zapela u virtualno – tehnološkom svijetu treba probuditi iz virtualnog – tehnološkog svijeta ili ju nekako izvući, sve ovisno o tome koliko je netko duboko zapeo. Oni koji su na površini njih se može izvući, međutim oni koji su duboko zaronili po njih se treba otići, jer su izgubili kontakt s svakodnevnim svijetom.

Utjecaj tehnologije na čovjeka nije ništa manji od utjecaja tehnologije na ljudsko tijelo. Ljudsko tijelo je nastalo na temelju minerala, biljaka i životinja, životnih oblika nastalih bez uplitanja čovjeka. Ljudsko tijelo nije nastalo na temelju tehnoloških proizvoda poput medicinskih lijekova, vakcina, GMO hrane, hibridne hrane, sintetskih proizvoda, kemijskog inženjeringa, itd. Sve te umotvorine, koje se temelje na manipulaciji drugim životnim oblicima bez poštivanja principa njihovog postojanja, uništavaju tijelo na ovaj ili onaj način – potiču nastanak kiborga i GMO tijela. 

Ljudska sposobnost i djela predstavljaju ono trajno. Ljudska sposobnost je nastala u komunikaciji okoline s čovjekom, dok je djelo čovjekova komunikacija s okolinom koja je moguća zahvaljujući postojanju tijela. Tehnološka otkrića mogu biti korištena na način da uništavaju razvoj ljudskih sposobnosti tako što se marketinškim aktivnostima potiče neosviještenog pojedinca na inertnost, ovisnost o tehnologiji, te ga se odvaja od svakodnevice i uništava mu se tijelo. S druge strane tehnologija može buditi ljudske sposobnosti i pozitivno utjecati na tijelo kako bi čovjek bez poteškoća ostvario što je naumio, ali za tako nešto potrebna je ljudska aktivnost, te edukacija koja će mlađe naraštaje učiti kako se tehnologija koristi. 

Evo nekih primjera virtualno-tehnoloških utjecaja:

Svaki od navedenih primjera može biti korišten u destruktivne i konstruktivne svrhe, a način korištenja ovisi o stanju svijesti korisnika. Hoće li određeni virtualno-tehnološki utjecaj ostati individualan ili će postati kolektivan ovisi o svakom pojedincu. Razlika između individualnog i kolektivnog utjecaja je u tome što kod individualnih utjecaja pojedinac ima mogućnost donošenja odluke, dok kod kolektivnih utjecaja je ta mogućnost svedena na minimum ili je gotovo nema. Isto tako je činjenica da i sve ono što je kolektivno potiče od pojedinca, tako da daljnji tijek razvoja uvijek ovisi o pojedincu, a da bi se kolektivni utjecaj uklonio potrebna je osobna transformacija kolektiva pojedinaca. 

Damir Butković

No comment yet, add your voice below!


Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)