TROJSTVO
Jedinstveni uzrok svake bolesti jest traumatsko iskustvo. Iskustvo i okolina su međusobno nerazdvojni, javljaju se istovremeno, kao što su duh i duša nerazdvojni. Nerazdvojni su jer duh može jedino prepoznati vlastitu kreaciju putem duše. Duh ne zna za dušu dok ju ne prepozna, a kada ju prepozna okolina je već tu.
Duša je nositelj svijest. U duši su zapisana sva proživljena iskustva koja čovjek prepoznaje i povezuje u jednu cjelinu na temelju tri temeljne sposobnosti: mišljenje, osjećanje i volja. Mišljenje čovjek gradi sam, osjećaji uvijek prilaze, nad njima osoba nema kontrolu u smislu da zna što će osjetiti prije nego osjeti. Osjećaji su uvijek sviježi i novi. Volja je nevidljiva. Volju možemo jedino prepoznati prema posljedicama djelovanja, jer raditi više aktivnosti od jednom nije moguće. Dok osoba nešto radi ne može istovremeno to i promatrati, već može jedino vidjeti kada je već napravljeno.
Kako postoje tri temeljne sposobnosti tako postoje i tri temeljna iskustva: situacija, odnos i sudar, pa prema tome i tri temeljne posljedice: kreacija identiteta, promjene integriteta i utjecaj na imunitet. Situacija je čisto osobno iskustvo tijekom kojeg osoba nije izgradila odnos niti je došlo do sudara, već je ozoba izgradila identitet. Sudar je kada se dva bića kreću jedno prema drugome. Odnos je nužan kada čovjek ima potrebu nešto postići uz pomoć drugog bića.
Zadaća pojedinca je brinuti se o duševnom tijelu, fizičkom tijelu i odnosima koje gradi u okolini. Postoje tri tremeljna iskustva, pa prema tome postoje i tri temeljna traumatska iskustva. Posljedica traumatske situacije jest identifikacija. Karakteristika traumatskog odnosa jest nezdrava povezanost, dok je posljedica traumatskog sudara ozljeda tjela (duševnog i fizičkog).
Također postoje tri temeljna tipa manifestirane komunikacije: promatranje, riječi i dodir. U kontekstu tijela, treba napomenuti da osoba ne gradi odnos s tijelom u smislu postojanja energetskih niti, jer čovjek je razlive po tijelu, osjeća ga. Duša i fizičko tijelo su dva tijela koja se međusobno isprepletena. Čovjek treba slušati dušu i fizičko tijelo. Odnos nastaje kada osoba pokušava nešto postići zajedno s okolinom te gradi odnos putem energetskih niti, povezuje se s drugim bićem.
BOLEST
Zdravlje je poput električne struje, elektroni se kreću od jednog pola prema drugom polu sve do trenutka blokade. Traumatsko iskustvo zaustavlja protok energije. Zaustavljanje protoka energije znači da osoba ne živi vlastiti puni potencijal, ne živi s onim što rezonira s dušom i tijelom. Kada osoba živi život bez rezonancije nastupa bolest. Nema iskre. Iskra se javlja kada dvije pojave međusobno rezoniraju (više o tome ovjde).
Prirodni tijek razvoja događaja kada objekti međusobno ne rezoniraju je da se takva dva objekta nikada ne susreću. Svi današnji hibridi, klonovi, GMO i slični produkti su posljedica ljudskog neznanja i čitavog niza trauma i kao takvi nikada ne bi nastali prirodnim putem, već su nastali na silu od strane čovjeka Boga.
Bolest je uvijek posljedica osobnog nerazumijevanja, međutim treba imati na umu tipove utjecaja koji se javljaju u okolini. Vidljivi, nevidljivi i kamuflirani. Kada je utjecaj vidljiv tada se bolest vrlo lako rješava, čovjek se bez poteškoća vraća u prirodno stanje, međutim postoje također nevidljivi i kamuflirani utjecaji. Namjera takvih utjecaja ne mora nužno biti pozitivna, već može biti i negativna. Obzirom da se radi o nevidljivom ili kamufliranom utjecaju ljudsko tijelo se može razboljeti, a da pri tome čovjek nije proživio osobnu traumu, te uopće nema svijest o tome da se nalazi pod nekim tipom utjecaja. U tom slučaju nedostaje emocija koja vodi prema traumatskom iskustvu, već je potrebno uspostaviti komunikaciju s tijelom i na takav način otkriti traumatsko iskustvo kroz koje je tijelo prošlo. Pod takvim utjecajima može doći do bolesti duše, a da pojedinca nije svijestan, jer se posljedice takvog utjecaja smatraju „normalnim“. Svi takvi oblici utjecaja su mogući iz razloga jer je čovjek izgubio svijest o vlastitom ukupnom potencijalu, izgubio je vlastitu osjećajnost, te svijest o vlastitom izvoru.
Može se postaviti pitanje kako je čovjek uopće izgubio svijest o svemu navedenom. Treba biti jasno da svijest o ukupnom potencijalu ne podrazumijeva ukupno znanje. Znanje se stječe iskustvom, a pri stjecanju znanja samosvjestan čovjek koristi vlastiti ukupni potencijal. Postoji prirodna i bolesna hijerarhija. Prirodna hijerarhija je utemeljena na stanju svijesti o univerzalnim zakonima postojanja, dok je bolesna hijerarhija dijametralno suprotna. Problem nastaje kada autoritet koristi vlastitu moć i slabost drugih u vlastitu korist. U takvim okolnostima čovjek može biti prisiljen da zaboravi vlastiti ukupni potencijal zbog vlastitog neznanja. Kamuflirani i nevidljivi utjecaji su dio ukupne manifestacije, međutim jednom kada je zaboravljen ukupni potencijal takvi utjecaji prolaze pored ljudske pozornosti i osobi je potrebno jako puno vremena dok ne osvijesti posljedice takvih utjecaja.
Smjer kretanja bolesti je dualan, uvijek je posljedica određenog iskustva. Bolest se može širiti od pojedinca prema okolini energetakim kanalom, ali isto tako može se kretati iz okoline direktno prema pojedincu ili posredno preko tijela, Jednako kao što struja prolazi vodovima između dva suprotno nabijena pola. Da bi se prepoznao smjer kretanja bolesti svatko prije svega treba poznavati sebe, vlastito duševno tijelo, te upoznati vlastito fizičko tijelo. Tek kada je čovjek svjestan navedenog postaje mu moguće prepoznati tipove utjecaja u njihovoj potpunosti.
TIPOVI BOLESTI
Jedinstveni uzrok svih bolesti jest traumatsko iskustvo, međutim treba razlikovati traumatsko iskustvo čovjeka, tijela i okoline kako bi se na ispravan način razumio nastanak bolesti. Traumatsko iskustvo tijela pod utjecajem okoline je moguće jedino mimo svijesti čovjeka, tako da osoba nije svijesna pro\ivljene traume, pa je tako temelj razvoja bolesti fizičkog tijela osobno neznanje zbog kojeg postaje moguće da se bolest prenosi na fizičko tijelo iz okoline.
Bolest duše ima individualni karakter i prenosi se direktno na tijelo i posredno na okolinu, dok bolest okoline ima kolektivni karakter i prenosi se na dušu i tijelo pojedinca. Bolest okoline se javlja pod utjecajem duševne i fizičke bolesti pojedinca, a simptomi bolesti ovise o tipu iskustva, te snazi utjecaja i intenzitetu emocije. Intenzitet emocije ovisi o veličini dijela duše koji rezonira s određenim iskustvom. Ako se osoba našla u situaciji koja zahtjeva odricanje velikog dijela duše, osoba će proživljavati snažnu emotivnu bol koje se prenosi na tijelo. Bolest okoline se temelji na utjecaju kao autoritetu. Sve bolesti, duševna, fizička ili bolest okoline su međusobno povezane i nemoguće je da postoji jedna bez druge.
Duševna bolest se liječi povratom osobnog integriteta, transformacijom odnosa i zacjeljivanjem tijela. Fizička bolest se liječi izgradnjom integriteta, zacjeljivanjem tijela i inspiracijom okoline. Bolest okoline se liječi inspiracijom, transformacijom odnosa i očuvanjem osobnog integriteta (ne prihvačanjem bolesnog ponašanja okoline). Sve je međusobno povezano. Duh kao izvor ne poznaje bolest.
U slučaju kada osoba nije svjesna odakle dolazi utjecaj iz okoline osoba treba poraditi na osobnom prosvjetljenju i vlastitoj osjećajnosti kako bi bila sposobna prepoznati nevidljive i kamuflirane utjecaje. Da bi to mogla prvo treba postati svijesna utjecaja. Osim fizičkog svijeta, utjecaj može dolaziti iz svijeta astrala u kojem se također može praviti nevidljivi ili biti kamufliran.
Kineska medicina govori o Chi energiji koja teče energetskim kanalima i kada nema dovoljno Chi-a u organima javlja se bolest. Ne radi se o tome da je Chi nestao ili da ga nema dovoljno, već se radi o tome da ima previše blokada koje ometaju normalan tijek Chi-a. Chi se ne prenosi samo na tijelo putem čakri i tjelesnim meridijanima, već se prenosi i na okolinu putem odnosa, a na isti način se Chi prenosi sa okoline na tijelo i ljudsku dušu. Radi se o zatvorenom krugu, tako da nije dovoljno samo raditi na osobnom iscjeljenju, već je za zdravlje potrebno zdravo tijelo i zdrav kolektiv.
PRIJENOS ENERGIJE
Buđenje započinje iskustvom, sviješću kao posljedicom iskustva, aktivacijom zvjezdanih centara koji aktiviraju dan tien-ove, centre akumulacije energije, odakle se energija preljeva na tijelo putem čakri. U trenutku rođenja, kada dijete izađe u svijet prvo što dijete čini je aktivacija tijela. Potrebno je pokrenuti proces akumulacije fizičke energije, dijete počinje disati. Novorođenče otvara oči tek kada nakupi dovoljnu količinu astralne i tjelesne energije. Disanje je izraz namjere za proživljavanjem ovozemaljskih iskustava.
Količina energije u životu ovisi o stanju svijesti osobe. Ako osoba prepoznaje vlastitu misiju tada će se po prirodi stvari energija prirodno akumulirati. Ljudska energija se koristi za obavljanje misije i sve dok je čovjek na zadatku imati će energije. Kada osoba ne živi svoj zadatak razbacivati će se s energijom ili je neće imati, već će samo preživljavati. Za razliku od astralne energije i tjelesne energije koje su iscrpne, duhovna energija je neiscrpna. Astralna energija i tjelesna energija se trebaju obnavljati iz duha, pa od tuda i potreba za spavanjem, osobnom transformacijom, čišćenjem blokada, itd. Tijekom spavanja tijelo se regenerira, a čovjek prolazi proživljena iskustva i skuplja svjetlo za nove zadatke. Potreba za obnavljanjem energije proizlazi iz činjenice da tijelo i čovjek nisu vječni, već duh vječno prolazi nova utjelovljenja. Čovjek ima i mogućnost meditacije kao metode skupljanja ili oslobađanja energije, međutim nisu li kanali čisti punjenje neće imati dugoročne posljedice. Ljudska energija se stječe sviješću. Svijest je svijetlo. Svijetlo energizira dan-tian-ove. Kada se nakupi dovoljna količina energije u dan-tian-u čovjek počinje djelovati. Ako su dan-tian-ovi zagađeni neće pasti dovoljna količina svijetla, pa će biti potrebno čišćenje. Potencijalna opasnost leži u tome da osoba nema dovoljnu količinu energije za čišćenje. U tom slučaju samo je pitanje vremena kada će osoba napustiti ovaj svijet.
Dakle čovjek iz vlastitih energetskih centara prenosi energiju na tijelo, a tijelo reagira sukladno ljudskim uputama i vlastitim sposobnostima. Količina energije ovisi o stanju svijesti i čistoći dan-tienova i čakri. Energija teče u smjeru pažnje, pa od tuda nastaju energetske niti između dviju osoba. Kada osoba gradi odnos s nekim to znači da vlastito energetsko tijelo treba povezati s energetskim tijelom druge osobe ili s čime se već osoba namjerava povezati. Odnos će biti onoliko zdrav koliko je uspostavljeni energetski kanal čist.
Energija se dakle prvo akumulira u dan tienovima, a zatim se energetskim virovima (čakrama) prenosi na tijelo. Živčani sustav je taj koji prima energetski poticaj (vibraciju). Svijest ulazi kroz glavu tako što se preko živčanog sustava aktivira hipotalamus koja šalje signale hipofizi, a hipofiza regulira rad svih ostalih žlijezda u tijelu. Energija se tako spušta do dna i dolazi do vanjske pokretljivosti tijela. Svaka žlijezda povezana je s jednim parom čakri. Simbolički rečeno, prijenos energije se dešava na isti način kao što se energija objekta u pokretu prenosi na objekt u mirovanju sudarom. Ja sam vječno aktivan i djelujemo u skladu s vlastitim ljudskim iskustvima, a tijelo je pasivno, pa prema tome bez moje aktivnosti tijelo se ne bi pokrenulo.
Gornja slika prikazuje sustav čakri kako ga se danas u većini slučajeva objašnjava, međutim moje viđenje stvari je malo drugačije. Današnji sustavi govore o sedam čakri koristeći se gornjom skicom, međutim moje viđenje je da se na gornjoj slici nalazi šest pari čakri. Na slici nedostaje sedmi sloj, odnosno sedmi par čakri. Razlog zbog kojeg se šesti par čakri razdvoji na šestu i sedmu čakru leži u činjenici da se taj par čakri ponaša kao lift. Energija putuje od gore prema dolje i nazad, a svako uzdizanje ili spuštanje predstavlja novu razinu. Kao što lift vodi na različite katove i pri tome svaki kat izgleda drugačije. Za razliku od šestog i sedmog para, središnjih 5 pari čakri su horizontalne, odnosno svaki par djeluje na istoj razini. Kao što se energija spušta i diže kod šestog i sedmog para, tako energija kod središnjih pet čakri izlazi i prilazi horizontalno. Sedmi par čakri predstavlja komunikaciju kojom osoba komunicira individualni način manifestacije svrhe.
Komunikacija ima vertikalni, horizontalni i vremenski aspekt. Vertikalna komunikacija je stabilna, ne mijenja se, predstavlja kontakt s izvorom, dok je horizontalna ovisna o vremenu, rotaciji. Čovjek s tijelom komunicira preko živčanog sustava iznutra dok s vanjskim svijetom preko čitavog niza energetskih virova (akupunkturnih točaka) preko kojih informacija dolazi do živčanog sustava, te u konačnici do čovjeka. Živčani sustav je odgovoran za primanje ljudske namjere i odašiljanje namjere tijela prema čovjeku, a isto tako zrači namjeru u okolinu i prima informacije iz okoline.
Communication has a vertical, horizontal, and time aspect. Vertical communication is stable, does not change, is the contact with the source, while the horizontal is time-dependent, depends on the rotation. The one communicates with the body inwardly through the nervous system, while with the outside world through a range of small energy vortexes, acupuncture points, through which information gets to the nervous system, and ultimately to the one. The nervous system is responsible for receiving human intention and transmitting body intention toward the one, but also radiates intention in the environment and receives information from the environment.
Za pokretati tijelo potrebno je živjeti u tijelu. Kao što svaki stroj ima svoje srce. Stroj se ne pokreće izvana, već se aktivira iznutra. Stroj je izgrađen iz okoline. Na isti način kao što je ljudsko tijelo izgrađeno od okoline, od roditelja, ali se aktivira iznutra. Postoji razlika između direktnog i posrednog utjecanja. Čovjek utječe direktno na tijelo, a na izvanjske objekte tijelom kao posrednikom. Što je prijenos energije s čovjeka na tijelo i okolinu efikasniji to je zdravlje bolje. Jedan dio energije se koristi za mišljenje, osjećanje i volju, a ostatak se prenosi na tijelo disanjem, hranom i ostalim metodama. Disanje je tehnika koja aktivira i čisti energetske kanale tijela. Disanje je odlična tehnika koja oslobađa tijelo teških trauma, međutim disanje kao takvo ne može očistiti dušu. Disanje može potaknuti proces čišćenja duše, a samo čišćenje treba odraditi čovjek.
Poznato je da postoji dvanaest energetskih meridijana koji upravljaju s pet pari organa i jednim funkcionalnim parom, te postoje dva osnovna meridijana koja pune sve ostale meridijane, te postoji dodatnih šest meridijana koja služe za višak energije. Meridijani se aktiviraju prijenosom energije, disanjem, a kasnije hranom i ostalim oblicima energetskih utjecaja. Meridijane se također može aktivira korištenjem elementarnih duhova – vatra, voda, zemlja i zrak koje se aktivira primjenom određene tjelesne aktivnosti.
Kada je riječ o fizičkom dodiru ne dodiruju se dva bića višeg stupnja svijesti direktno, već posredno putem tijela. Fizički dodir je sudar dva nesvjesna tijela pokrenuta voljom bića višeg stupnja svijesti. Fizičko tijelo se nikada samo od sebe ne bi pomaklo, već ga u ovom kontekstu pomiče čovjek ili okolina sudarom. Prema tome kada dođe do sudara dva tijela došlo je zapravo do sudara namjera dvaju bića između kojih se nalazi nesvjesno tijelo. Tijelo je posrednik preko kojeg čovjek dolazi do spoznaje o namjeri vanjskog svijeta.
U kontekstu duševnog kontakta radi se o direktnoj komunikaciji dva bića s istim stupnjem svijesti. Fizičko tijelo i duša su sredstva duha za prepoznavanje utjecaja koji dolaze iz manifesiranog svijeta. U fizičkom svijetu vlada zakon sudara suprotnosti, u duševnom svijetu zakon privlačenja sličnosti. Sam duh također ima mogućnost spoznavanja, ali u tom slučaju spoznaja dolazi iznutra, nema vanjskih utjecaja, nestaju suprotnost i sličnost, subjekt i objekt postaju jedno.
OTKRIVANJE UTJECAJA
Prepoznavanje utjecaja ovisi o centru ljudske pozornosti. Ako čovjek obraća pozornost na fizičko tijelo tada će primijetiti simptome koji se javljaju na fizičkom tijelu. Ako čovjek nema iskustvo sebe i vlastite duše, tada mu ništa drugo neće i preostati već sebe promatrati kao fizičko tijelo. Točka pozornosti takve osobe biti će tjelesna periferija i pogled takve osobe neće biti cjelovit, jer točka pozornosti nije u svom prirodnom stanju pokretljivosti, odnosno osoba nije prošla kroz proces buđenja do kraja, već je naišla na čitav niz prepreka koje osoba nije savladala te je zadržala pozornost na fizičkoj realnosti. Dovoljno je ograničavajuće kada se točka pozornosti nalazi na periferiji tijela, ali je isto tako moguće da se nečija točka pozornosti nalazi dublje u okolini. Primjerice, osoba promatra svijet tuđim očima.
Nadalje, detekcija utjecaja ovisi i o daljini pogleda. Ako osoba ne vidi dalje od svog nosa, kako će tek prepoznati vanjske utjecaje. I treća karakteristika je smjer gledanja. Ako je nečija pozornost fiksirana na jednu točku, tada osoba neće biti u stanju primijetiti što se događa oko nje. Svaka trauma utječe na točku pozornosti. Znači postoje tri karakteristike usmjeravanja pozornosti – startna pozicija točke pozornosti, zona pozornosti, daljina usmjeravanja pozornosti.
Bolest može prići iz raznih smjerova samo je pitanje je li osoba sposobna primijetiti utjecaj. Kada je pogled osobe usmjeren na fizički svijet osoba ima dojam da utjecaj dolazi iz fizičke dimenzije postojanja, međutim utjecaj prilazi iz svih dimenzija istovremeno, jednako kao što je čovjek multi-dimenzionalno biće i kao takvo prilazi iz svih dimenzija istovremeno. Ako utjecaj postoji u fizičkom svijetu postoji i u astralnom svijetu, međutim ne vrijedi obrnuto. Ako nešto postoji u astralu, ne znači da postoji fizički oblik manifestacije tog utjecaja, ali je svakako utjecaj astrala vidlji u fizičkom svijetu. Konačna težnja astralnih bića jest priprema terena za fizičko utjelovljenje.
Osoba koja zna svoju misiju ima svijest o tome zašto se određeni utjecaj nalazi u njenoj prisutnosti, te istovremeno uči kako se postaviti prema takvom tipu utjecaja. Ona osoba koja ne zna zašto se nešto događa biti će prisiljena snalaziti se kako god zna i umije, a hoće li izaći živa i s koliko rana ovisi od osobe do osobe i tipu utjecaja s kojim se suočava.
KLASIFIKACIJA BOLESTI
Kada je riječ o bolestima čovjeka onda se bolesti mogu razvrstati prema emocijama koje čovjek osjeća, a koje se javljaju kao posljedica traumatskog iskustva. Emocija je najrelevantniji simptom iz nekoliko razloga. Mišljenje ima univerzalni karakter, ali ovisi o samom čovjeku. Mišljenje može biti i nametnuto u obliku riječi, slika i koncepata. Za razliku od mišljenja, nad emocijom čovjek nema kontrolu. Čovjek nema mogućnost birati kako će osjećati, jer osjećaji uvijek prilaze promatraču. Nebo je plavo i to je tako. Za daltonistu je možda neke druge boje, međutim niti on ne može reći što će osjetiti dok ne osjeti. Volja je nevidljiva čovjeku, i može ju se jedino prepoznati prema posljedicama izražavanja namjere. Čovjek nema mogućnost ugasiti volju, već je jedino može usmjeravati ili ju netko drugi može za tu osobu. usmjerovati ako je osoba donijela takvu odluku. Prema svemu navedenom, emocija je jedini ispravan način definiranja uzroka problema, jer čovjek nema mogućnost biranja što će osjećati, pa samim time isključuje mogućnost cenzuriranja. Osjećaji su objektivni, emocija je subjektivna.
Emocija nastaje zbog identifikacije s određenom ulogom. Kada je osoba identificirana i kada se događaji ne odvijaju u skladu s karakterom uloge tada osoba proživljava neku od emocija. Kada je osoba svjesna sebe i svoje izvorne prirode tada osoba prihvaća vanjske okolnosti i prilagođava se ili djeluje bez panike, osjeća svijet iz dubokog mira. Nastoji unijeti promjenu u svoj život radi vlastite misije. Prosvjetljena osoba je svjesna prolaznosti uloga koje igra, te proživljava vlastita iskustva s mirom. Svatko od nas ima vlastitu misiju, određeni zadatak kojeg treba obaviti. Kada je osoba svjesna svog zadatka tada ne postoje negativna iskustva, već se radi o preprekama koje su tu da bi čovjek nešto naučio. Ako kojim slučajem čovjek ne živi svoju misiju tada se više ne radi o preprekama, već osoba proživljava teža emotivna stanja. Emocija je posljedica posesivnosti. Emocija je posljedica lažne slike o sebi koju osoba nije u stanju živjeti u vanjskom svijetu ili pretjeruje u življenju. Ego je taj koji sve hoće za sebe i koji ima unaprijed definiranu sliku onoga što planira postići. Prosvjetljena osoba osjeća svijet oko sebe, zna vlastite potrebe, prihvaća vanjske događaje, ali isto tako unosi promjenu. Ego manipulira drugima da bi živio.
Emocija ne mora nužno biti samo negativna, već može biti i pretjerano pozitivna. Ovo je slučaj kada vanjska događanja rezoniraju s ulogom koju osoba u određenom trenutku igra, a posljedica je osobna zaluđenost. Ukoliko je intenzitet emocije presnažan može doći do pucanja aure. Tzv. pucanje od sreće kada čovjek postaje otvoren i prijemčiv za razne entitete. Intenzitet emocije govori o tome koliko je nešto nekome važno, koliki dio duše zauzima određeni odnos prema okolini, govori o odnosu osobe sa svijetom. Pretjerani pozitivizam naslućuje na potencijalnu buduću traumu obzirom je osoba slijepa na vanjska događanja.
Bez obzira o kojoj vrsti emocije se radilo posljedica je povezana s osobnim integritetom. Ako je emocija negativna osoba se odrekla jednog dijela svoje osobnosti. Ako se radi o pozitivnoj emociji osoba je previše otvorena. Ako se radi o neutralnoj emociji, to je znak da osoba ne pokazuje interes u određenim okolnostima što zapravo omogućuje raznim entitetima neometani ulazak.
Ostali simptomi poput mišljenja, fizičkih senzacija i uloge mogu biti samo pomoćno sredstvo koje se naslanja na emociju. Vrlo često misli prolaze mimo ljudske pozornosti. Uloge čovjek neće biti svjestan ako ne obrati pozornost na vlastito ponašanje, pa mu u tom slučaju onda netko treba ukazati na ponašanje. Prema tome, emocija je najbolji indikator koji osobu vodi do uzroka duševnog problema. Emociju se isto može izbjegavati, potiskivati, međutim kada je riječ o otkrivanju uzroka problema ona je precizna, nedvosmislena, jer vraća osobu u traumatski događaj.
Svaka čakra regulira rad određenog seta organa i svaka čakra je povezana s određenom emocijom, pa tako svaka emocija ima svoj centar ulaska na fizičkom tijelu. Fizički simptomi su jasni i trajniji, ali tu vlada velika konfuzija jer je manifestacija simptoma slična za razne bolesti. Fizičko tijelo ima svoje mehanizme izbacivanja bolesti, pa se tako tjelesno oslobađanje bolesti od različitih uzroka manifestira na sličan način, jer bolesti prolaze kroz jedne te iste obrambene mehanizme tijela. Međutim, tipovi utjecaja koji vode pram bolesti se jasno mogu strukturirati, jer dolaze iz okoline.
U okolini razlikujemo četiri osnovna tipa utjecaja pod kojim može nastati bolest tijela ukoliko se koriste na neispravan način: minerali, biljke, životinje i čovjek. Minerali, biljke i životinje se nalaze u savršenoj ravnoteži, jer ti svijetovi nemaju duhovnu slobodu. Bića iz tih svijtova djeluju u skladu s originalnim nacrtom. Disbalans je unio čovjek, jer čovjek ima duhovnu slobodu. Čovjek je taj koji je poćeo iskorištavati navedene svijetove, i u tom kontekstu minerali, biljke, životinje i čovjek mogu donjeti bolest ako ih se ne koristi na ispravan način. Rezultat neispravnog korištenja su: GMO, klonovi, hibridi, sintetika i sl. Posljedica neispravnog korištenja navedenih svijetova su: bolestan čovjek, bolesno tijelo i bolesna okolina.
APSORBCIJA ANORGANSKIH MINERALA, GMO-a, KLONOVA, HIBRIDA, SINTETIKE, ITD
Spoj ne može nastati bez prisutnosti inteligencije. Element je spoj više atoma gdje svaki ima isti broj protona. Masa atoma se mijenja brojem neutrona. Neutroni predstavljaju nenaučene lekcije, a više o tome ovdje.Kada čovjek ne uči lekcije postaje sve teži i teži, jer zapravo gomila. Kada čovjek nauči lekciju osjeća se lakše, kao da je bacio jedan dio tereta s leđa. Elementi nemaju budnu svijest i kao takvi ne znaju što se nalazi oko njih, ali i oni predstavljaju spoj koji je nastao na temelju inteligentnog bića. Sve oko nas je živo i predstavlja nekakav spoj, pa je tako atom spoj neutrona, protona i elektrona. Samo čovjek ima potrebu razdvajati na sastavne faktore, a pri tome ne razumije da su i ti sastavni faktori opet određeni spoj. Međutim postoji razlika između spojeva koji omogućuju budnu svijesti i spojeva koji to ne omogućuju. Elementi tako nemaju vanjsku pokretljivost, već njihova pokretljivost ovisi o biću višeg stupnja svijesti. Simbolički rečeno oni mogu imati samo povremene isječke i blijedi osjećaj o tome što se događa oko njih u trenutku sudara, ali sami nisu u mogućnosti izraziti vlastitu namjeru u vanjskom svijetu.
Različiti minerali se sami od sebe ne spajaju, već mirno čekaju dolazak duhova višeg stupnja svijesti. Posljedice djelovanje elementarnih duhova se zove kemija. Kemijski spojevi posljedica su rada elementarnih duhova. Biokemija je posljedica rada duhova višeg stupnja svijesti od elementarnih duhova, poput duha biljke, duha životinje ili duha čovjeka. Biokemijski proces podrazumijevaju komunikaciju organskih minerala koje na okupu drži energetski nacrt kreiran od bića višeg stupnja svijesti utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi. Organske minerale kreira biljka u obliku vlastitog tijela koje koristi duh životinje za izgradnju vlastitog tijela, a na kraju čovjek koristi biljni i životinjski svijet za izgradnju još više razvijenijeg tijela koje mu omogućuje samospoznaju.
Sve počinje s izvornim duhom Suncem (vatrom) koje budi elementarne duhove vodu, zemlju, zrak. Jednako kao što svijest (svijetlo) energizira dan-tieonove što čovjeku omogućuje komunikaciju s 3D svijetom putem čakri. Sunce budi bića u 3D svijetu, pa tako voda, zemlja i zrak pod utjecajem Sunca postaju aktivni. Dogodio se prijenos energije. Eter kao peti element je zapravo energetski nacrt kreiran od strane duhovnog bića koji elemente drži na okupu.
Kada se dio tijela biljke odvoji od duha biljke tada ostaje samo informacija upisana u tom dijelu tijela biljke koja polako nestaje (trune), a koju se treba iskoristiti na vrijeme. Poput vožnje automobila. Jednom kada izbacimo iz brzine auto se i dalje kreće sve dok ne stane. Postoje način da se informacija konzervira, ali ovdje je poanta ukazati na činjenicu da kada se otkine dio biljke, duh biljke i dalje vrši utjecaj, ali posredno, preko odsječenog dijela tijela. Konzerviranje podrazumijeva odvajanje dijela tijela biljke od utjecaja elementarnih duhova, jer posljedica djelovanja elementarnih duhova jest razdvajanje na anorganske minerale (elemente), osnovni građevinski materijal kojeg koriste biljke, a ne ljudsko tijelo.
Hrana koju čovjek unosi u tijelo prolazi prvo proces dezintegracije u probavnom sustavu kako bi stanice mogle iskoristiti organske minerale na sebi svojstven način, a sve prema DNA zapisu. Uopće je neshvatljiva ideja da čovjek treba jesti proteine, kada je opće poznata informacija da se sve gradi prema zapisima unutar DNA. Proteini se unose u tijelo jer sadrže organske minerale i informacije potrebne tijelu. Unesena hrana prvo pada pod utjecaj elementarnih duhova koji razgrađuju unesenu hranu do određenog stupnja nakon čega stanice tijela koriste unesene organske minerale za izgradnju vlastitih proteina, održavanje bioloških funkcija, itd.
Anorganski minerali koje čovjek unosi u tijelo ne mogu se asimilirati, jer kao što plastična vrećica ne nastaje od sirove nafte, već od prerađene nafte, tako isto niti tijelo ne nastaje od anorganskih minerala, već od prerađenih minerala (organskih minerala). Svi smo međusobno povezani i ovisimi o zajedničkom radu. Postoji prirodna hijerarhija, pa tako ljudsko tijelo nikada ne bi nastalo bez zajedničkog djelovanja duhova minerala, elementarnih duhova, duhova biljaka i duhova životinja koji su pripremili teren za razvoj ljudskog tijela. Prema tome, sva sintetika, GMO, hibridi i slične ideje nisu dobre za tijelo jer ne predstavljaju originalni nacrt. Nikada ne bi postojali bez bolesnog čovjeka. Struktura takvih proiizvoda nije cjelovita, pa prema tome nije korisna tijelu.
TJELESNI, DUŠEVNI IMUNITET I IMUNITET OKOLINE
Duševni imunitet ovisi o čovjeku. Ako duševni imunitet nije jak, neće biti jako niti tijelo. Postoji također utjecaj okoline koji narušava ili gradi duševni i tjelesni imunitet. Da se čovjek nije upetljao u prirodne zakone vanjske okolnosti bi se brinule o duševnom i tjelesnom imunitetu.
Razlika između tjelesnog i duševnog imuniteta je u tome što je za duševni odgovoran čovjek, a za tjelesni je odgovorno samo tijelo. Tijelo prolazi kroz iskustva. Ako je pak iskustvo umjetno napravljeno onda je pitanje kako će tijelo reagirati. Bilo kakav oblik kemije neće pomoći tijelu, već će narušiti tjelesni imunitet, jer kemija je posljedica djelovanja elementarnih duhova čiji zadatak je dezintegracija na anorganske minerale. Kemija pomaže u izbacivanju otpada. Svaki oblik tjelesne reakcije na vanjski podražaj je borba tijela, odgovor tijela. Tijelo se treba naučiti samo izboriti, a čovjek tako uči o tjelesnim potencijalima. Manji je problem kada čovjek zna o kojem utjecaju se radi, a puno su veći problem kamuflirani ili nevidljivi utjecaji koji nemaju dobru namjeru za čovjeka i tijelo, jer usporavaju ljudski napredak na način da čovjek treba stvoriti okolnosti tijelu da vlastitim snagama izbaci posljedice takvih utjecaja, te se pojedinac treba pozabaviti iscjeljenjem osobnih trauma. Ako se pak radi o kolektivnom imunitetu onda treba inspirirati kolektiv na promjenu.
Imunitet se gradi, ne dobiva se. Svi oni koji nude imunitet su prevaranti (svjesni ili nesvjesni). Imunitet se gradi vlastitim snagama, a tijelu se pomaže da prođe kroz određeno iskustvo kako bi ga izgradilo. Primjerice kada se proživljava visoka tjelesna temperatura nije poželjno spuštati temperaturu, već treba pomoći tijelu da čim prije dođe do maksimalne temperature, jer visoka temperatura je jedan od zaštitnih mehanizama tijela. Visoka temperatura je dio imunološkog sustava tijela. Visoka temperatura je posljedica utjecaja osobe, okoline ili oboje. Treba utvrditi odakle dolazi utjecaj i uvesti promjenu. Korištenje umjetnih sredstava ne liječi, već samo zatupljuje osjećajnost, što ne znači da je bolest nestala ako ju se ne osjeća. Umjetna sredstva se mogu koristiti ako je bol prejaka, kako bi se odgodilo učenje lekcije dok osoba ne skupi snage. Ali i za tako nešto sve postoji u biljnom svijetu.
Za optimalno zdravlje osoba treba poznavati zakone iscjeljenja koji su predstavljeni gornjom ilustracijom. Izostavljanjem samo jednog zakona narušava se zdravlje čovjeka, fizičkog tijela i okoline.
Damir Butković
No comment yet, add your voice below!